Prirodni lijekovi za sve bolesti

Blog u borbi za zdravlje !

14.06.2012.

Kurkuma (Curcuma longa L.)

Kurkuma (Curcuma longa L.)

        Kurkuma (Curcuma longa L.) je biljka iz porodice đumbira (Zingiberaceae) koja potječe iz vlažnih, tropskih područja južna Azije, a najviše se uzgaja u Indiji, Bangladešu, Šri Lanki, Tajvanu, Vijetnamu, južnoj i istočnoj Kini. Najveći proizvođač kurkume je Indija, no gotovo 90 % te proizvodnje tamo se i potroši. Indijci prosječno dnevno konzumiraju od 1,5 do 2 grama kurkume. Podzemni dio biljke čini debeli kruškasti korijen s oko 6 cm dugim i 15 mm debeli bočnim izdancima. Iz korijena izbijaju do 1 m dugi, svijetlozeleni kopljasti listovi, a blijedožuti cvjetovi oblikuju gust cvjetni klas. Kurkuma se vegetativno razmnožava iz dijelova korijena ili bočnih izdanaka. Nakon 7-10 mjeseci rasta lišće počinje venuti, a korijen i bočni izdanci vade se iz zemlje i očiste od korjenčića. Kuhaju se da se žuti pigment ravnomjerno rasporedi i 10-15 dana suše na suncu. Najcjenjeniji su osušeni bočni ogranci poznati kao „curcuma longa“, a nešto je lošije kakvoće osušeni kruškasti korijen poznat pod imenom „curcuma rotunda“.


Kurkuma (Curcuma longa L.)

 

 

       

        Kurkuma je jedan od osnovnih sastojaka poznate mješavine začina curry i zaslužna je za njezinu žutu boju. Koristi se u proizvodnji senfa i Worchester umaka. Upotrebljava se u prehrambenoj industriji za bojenje mariniranih proizvoda, juha, senfa, margarina, maslaca, sira, sokova i likera.

Na Dalekom istoku korištena je kao biljna boja za bojenje svile, pamuka, u određenim obredima i ljudi, a još od srednjeg vijeka dobila je naziv „indijski šafran“. Ljekovitost kurkume je isto veoma poznata.


Kurkuma (Curcuma longa L.)

       

        Kurkuma se već više od dvije tisuće godina spominje u indijskim, kineskim, tibetanskim i srednjoistočnim medicinskim tekstovima. Koristi se za bolove, rane, za poboljšanje crijevne flore, kod psorijaze i drugih kožnih bolesti, kod poremećaja rada jetara, žuči, srca, povišenog kolesterola, alergija, artritisa i drugih kroničnih bolesti. Najvažniji ljekoviti sastojak kurkume je biljni pigment kurkumin čija je struktura određena 1910. godine. Tu je još i eterično ulje (zingiberin, turmeron), gorke tvari i niz vitamina i minerala (vitamini A, B1, B2, B3, B6, B12, C, E; minerali kalcij, željezo, magnezij, kalij itd.) Kurkumin se koristi kao prirodni pigment za bojenje namirnica tj, kao prehrambeni aditiv označen brojem E-100. Brojni znanstveni medicinski časopisi objavili su istraživanja prema kojima je ustanovljeno da kurkumin u laboratorijskim uvjetima koči razvoj velikog broja tumora-debelog crijeva, prostate, gušterače, jetara, želuca, jajnika, dojke itd. U Indiji, gdje se kurkuma svakodnevno konzumira, učestalost raka pluća, debelog crijeva i dojke je 5-10 puta manja nego na Zapadu, iako su Indijci izloženi brojnim karcinogenima iz okoliša, često više nego Zapadnjaci.


Kurkuma (Curcuma longa L.)

        Kurkuma se ozbiljno razmatra i kao pomoć pri terapiji i u prevenciji dijabetesa i moždanog

udara. Preventivno se može uzimati kao dodatak jelima u začinskim mješavinama ili jedna čajna žlica praha dnevno, raspoređena na tri obroka. Na tržištu postoje i kapsule s prahom kurkuma. Prevelike količine ili učestalo uzimanje može uzrokovati poremećaje u metabolizmu. Mljeveni korijen kurkume najčešće se koristi kao aromatičan i oštar začin koji poboljšava okus jelima od mesa, jaja, marinadama i umacima, a ujedno potiče i rad probavnih organa.


         U posljednje vrijeme sve češće puni stupce znanstvenih časopisa brojnim studijama koje dokazuju snažnu antikancerogenu aktivnost ove biljke. Kao što smo i rekli ukus vam je možda i poznat jer je jedan je od osnovnih sastojaka Curry praška, ali se upotrebljava i samostalno, posebno za jela od riže i piletine. Korjen se kuha, suši i oguli se koža. Zatim se melje u prah. Dobija se žuti prah ljutog i blago gorkog ukusa koji uz to sto je veoma ukusan je i veoma dobar za naše zdravlje.


Kurkuma (Curcuma longa L.)

Prirodni lijekovi za sve bolesti