Prirodni lijekovi za sve bolesti

Blog u borbi za zdravlje !

16.03.2012.

Limun (lat. Citrus x limon)


Limun (lat. Citrus x limon)

    Limun (lat. Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae) i njegov plod. Rezultat je davnog križanja po svoj prilici pomela i citrone, ali već stoljećima uspijeva kao samostalno stablo koje se razmnožava reznicama ili cijepljenjem. Limun je namirnica sa vjerojatno najdužim popisom pozitivnih djelovanja na naše zdravlje.


    Limun se širom svijeta uzgaja u nebrojenim varijacijama koje, navodno, više niti botaničari ne registriraju. Razlike između novih varijacija su samo u vanjskom izgledu, dok njihove prehrambena svojstva i gospodarski značaj ostaju nepromijenjeni. Naime, limun se vrlo rijetko koristi kao svježe voće, tako da manje promjene okusa nisu previše važne. Za industrijsku upotrebu je dobra bilo koja varijacija osim, možda, onih koje nisu dovoljno trajne, pa ih se mora vrlo brzo nakon branja iskoristiti. Takve su, na primjer, gotovo nepoznate varijacije crvenih i slatkih limuna čiji su plodovi doduše kiseli, ali su istovremeno i slatki, pa ih uzgajivači koriste kao svježe voće. Njihov plod, kad se ubere, mora se potrošiti u dva-tri dana, pa je zbog toga gotovo nepoznat.


    Limune uglavnom dijelimo na žute i zelene, no to je samo komercijalna podjela, jer rastu na istom drvetu. Zeleni limun se razvija iz proljetnog cvijeta drveta umjetno, namjerno izazvanom sušom koja mora trajati četrdeset dana. Tako dobijen proljetni plod ima tanku, zelenu koru i vrlo sočno "meso". Takav plod podnosi duga putovanja i skladištenje pa je moguć izvoz po cijelom svijetu. Uobičajeni žuti plodovi, koji su uobičajeni na tržištu, rastu na istom drvetu, samo što dozrijevaju zimi. Ovaj način korištenja drveta značajno skraćuje njegov životni vijek, ali kako je vrlo isplativ, vrlo često se koristi.


Limun (lat. Citrus x limon)


    U odgovarajućem podneblju limunovo drvo rodi dva put godišnje. Proljetna cvatnja iz koje izrastaju nabolji plodovi traje najmanje dva mjeseca. Isto toliko dugo zreli plodovi mogu čekati branje na grani, što dozvoljava neprekidno branje tijekom cijele zime. Jedan limun ima oko 57% jestive tvari, na koru otpada 40% a na sjemenke oko 3%. Naravno, pri tome se mora uzeti u obzir da su to prosječne vrijednosti i da razni varijeteti mogu značajno odstupati od navedenog. Iz toga proizlazi da se limun ne koristi samo za dobivanje soka i limunske kiseline. Od kore se radi kandirano voće i dobivaju esencije i pektin. Od sjemenki se dobiva ulje, a ostatak se prerađuje za životinjsku hranu. Jedno odraslo drvo u povoljnim klimatskim uvjetima daje 600 do 800 plodova godišnje.


Limun (lat. Citrus x limon)


Limun (lat. Citrus x limo

    Plod limuna sadrži od 40 do 50% soka. Boja soka je žuta do blijedo zelena, a okus kiseo. Sadrži do 8% limunske kiseline, manje količine drugih organskih kiselina, oko 3% šećera i puno vitamina, prije svega C-vitamin. Prije upotrebe ga se pasterizira ili koncentrira. Pasterizirani sok koji je i bez konzervansa trajan najmanje jednu godinu, koristi se kao dodatak jelima i pićima. Koncentrirani sok se obično koristi za daljnju industrijsku preradu za gotova jela i pića.


    Limunsko eterično ulje je žuta tekućina s izrazitim mirisom na limun, i potpuno je topivo u alkoholu. Sastoji se pretežno (oko 90%) od limunina. Industrijski ga deterpeniraju vakuumskom

destilacijom ili uz pomoć otapala. Tako pročišćeno ulje koristi se prije svega u prehrambenoj industriji (likeri, kolači) i za izradu parfema. Industrija sredstava za čišćenje i deterdženata koristi ulje prije deterpenacije i čak ga razrjeđuje s jeftinijim proizvodima, primjerice s parafinskim uljem.


    Još puno prije moderne faramakologije se limun koristio kao lijek. Kad se još nije znalo za vitamine i koliko su korisni za zdravlje, limun je korišten kao lijek. Prije svega, smatralo ga se učinkovitim sredstvom protiv krvarenja otvorenih rana i za čišćenje zagnojenih rana. Limun je nezamjenjiv kod liječenja skorbuta što su znali još antički pomorci koji su na svako daleko putovanje uzimali sa sobom velike zalihe limuna. Na Siciliji, koja je imala velike probleme s opskrbom pitkom vodom, oduvijek se u sve zalihe pitke vode stavljalo svježe polovice limuna. Ljudi su iz iskustva znali da limun dezinficira vodu, a moderna znanost je to potvrdila. Možda iz tog prastarog običaja proizlazi današnja navika da poslužujemo vodu s režnjem limuna.


Limun (lat. Citrus x limon)

  Limun znatno podiže imunitet, on je prirodni antibiotik koji štiti od bakterija i virusa. Njegova kiselost odbija štetne bakterije ali, što je zanimljivo, privlači bakterije korisne za naš probavni sustav. Mnoge dijete preporučuju limun jer on daje osjećaj sitosti i istovremeno diže energiju umornom tijelu. Blago djeluje na jetru, na probavu i na krvnu sliku jer snižava kolesterol. Kod visokog kolesterola preporuča se kombinacija limuna i bijelog luka o kojoj ćemo uskoro pisati. Limun je i učinkovit protiv žgaravice . Citruse inače nije pametno konzumirati kod žgaravice, ali ako pomiješate kašiku limuna i pola čaše vode i to popijte žgaravica će nestati. Navodno limun pomaže i kod menstrualnih bolova.


    Unos 100 g limuna tako pokriva 71% dnevne potrebe vitamina C za odraslu osobu i 7% dnevne potrebe kalija, 1% kalcija i 9% magnezija. Limuni se razlikuju po slatkoći, a pravilo je da su slađi limuni bogatiji mineralima i vitaminima. Kako znati koji je limun sladak? Prvo je pravilo birati žute limune prije nego zelene. Drugo pravilo je birati teške limune. Limun koji je bogat korisnim tvarima ima tanku koru i bogatu unutrašnjost i teži je u odnosu na limun iste veličine koji ima debelu koru i nije toliko bogat korisnim sastojcima. Ovisno o vašoj težini jedan do dva nacijeđena limuna dnevno su optimalna.

Limun (lat. Citrus x limon)

Prirodni lijekovi za sve bolesti