Prirodni lijekovi za sve bolesti

Blog u borbi za zdravlje !

15.03.2012.

Voće i povrće

Voće


     Jedna od glavnih činjenica koju zaboravljamo je da i voće, baš kao i sva hrana, sadrži određeni broj kalorija. Iako mnogi vjeruju da voće može da bude samo zdravo i zbog toga ga jedu u neograničenim količinama, ovo pretjerivanje može da izazove i neke probleme. Korist od voća koje obiluje vitaminima, vlaknima i antioksidansima koji štite od bolesti nije sporna. O njoj dovoljno govori i podatak da je britanska vlada objavila vodič za minimum preporučenih količina voća i povrća. Dakle, zdrave osobe, mogu povremeno da prekorače preporučeni minimum. Ali ako postoji problema s holesterolom ili dijabetesom, previše voća može i da nam šteti. Takođe može da objasniti zašto uprkos zdravom stilu života neko dodaje kilograme.


Voće

   

    Jedna od glavnih zabluda, odnosno ono što ljudi najčešće zaboravljaju je da i voće, baš kao i sva hrana, sadrži određeni broj kalorija i da te kalorije iz voća mogu da utiču na povećanje kilograma.

Kada konzumiramo šećer, naše tijelo luči hormon insulin koji mozgu šalje signal da smo dovoljno jeli, objašnjavaju nutricionisti. Visok nivo insulina zadovoljava apetit, ali fruktoza, voćni šećer, ne podstiče reakciju insulina, tako da mozak ne dobija poruku da se tijelo zasitilo.


    Dakle, dok jedemo voće, zaobilazimo to “stop dugme” u našem organizmu, što objašnjava zašto mnogi mogu da pojedu enormno velike količine voća a da to i ne primjete. Ipak povećanje kilograma nije jedini zdravstveni problem povezan s viškom fruktoze, koja može povećati i nivo triglicerida, koji se povezuju sa srčanim oboljenjima. Pacijenti s povišenim holesterolom bi trebali da budu pažljivi s voćem, kao i dijabetičari, s obzirom na to da velike koncentracije fruktoze mogu da povećati niov glukoze u krvi. Spominje se takođe i opasnost koju voće može da nanese zubima. Naime, žvakanje voća oslobađa šećer koji napada zube. Voćni sokovi još gori izbor jer usitnjavaju voće, zbog čega se oslobađa još više šećera.


Voće

   

    Iako naučnici koji su sproveli istraživanje navode kako ne žele da ostave utisak da je opasno pojesti jednu jabuku dnevno, zaključeno je da bi najbolje bilo na dan konzumirati pet obroka, od kojih maksimalno dva voćna. Osim osoba koje imaju problema sa srcem ili gojaznošću, koji bi voće trebale da ograniče na jednu porciju dnevno, uz četiri porcije povrća. Nemojte da vas ovo obeshrabri pa da prestanete konzumirati voće ili shvatite ovo kao nešto negativno jer voće je veoma bitno za naše zdravlje, samo treba shvatiti da kao i sve drugo sto konzumiramo pretjerano i voće može naškoditi našem ogranizmu. Sve to pokazuje samo da se treba paziti ekstrema i da oni nikada nisu dobri za naše zdravlje. Prehrana treba da je raznovrsna , kvalitetna i da se ne pretjeruje sa konzumacijom iste vrste proizvoda jer to može naškoditi tijelu.


Povrće


    Kako je bolje jesti povrće, sirovo ili kuhano? Neki će reći da ga je najbolje jesti onako kako ga najviše volimo i kako ga možemo najviše pojesti. I bit će u pravu, jer povrće spada u namirnice koje bi se obavezno više puta dnevno trebalo naći na našim jelovnicima. Zadnjih godina dosta se govori o tome da samo konzumiranje sirovog povrća donosi maksimalnu dobrobit za ljudski organizam, vrijedi malo preispitati tu tezu. Rezultati najnovijih istraživanja pokazuju i drugu stranu medalje, a to je da određene vrijedne sastojke možemo bolje apsorbirati iz kuhanog nego iz sirovog povrća. Kuhanje omekšava povrće i čini ga lakše probavljivim, a toplina razgrađuje čvrstu staničnu stjenku biljne stanice što pomaže da neki vrijedni sastojci (antioksidansi, vitamini...) koji su bili vezani unutar nje "izađu" i postanu više raspoloživi za apsorpciju. Kuhanjem tamnozelenog lisnatog povrća može se uništiti nešto prisutnih karotenoida, ali će se udvostručiti njihova bioraspoloživost pa će na kraju ostati dovoljne količine za nadoknadu dnevnih potreba.


Povrće

    

    Kuhanjem povrća na pari, uz malo ili bez vode, može se dosta smanjiti gubitak nekih vrijednih nutrijenata.Tako ćemo grickajući svježu mrkvu apsorbirati manje od 5% vrijednog antioksidansa - karotena, dok ćemo s druge strane unijeti i do pet puta veću količinu istog sastojka iz kuhane mrkve. Druga istraživanja opet pokazuju da kuhanjem mrkve dolazi do potpunog gubitka isto tako važnih antioksidansa - polifenola, dakle očito je da će termička obrada pozitivno djelovati na jedne, a negativno na druge sastojke.


   Poznato je da se termičkom obradom uništavaju vitamini, no to opet nije u tolikoj mjeri u kojoj se misli. Istina je da visoke temperature kod kuhanja mogu drastično smanjiti većinu u vodi topivih vitamina, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da se stajanjem svježeg povrća tijekom skladištenja njihova količina isto tako smanjuje. Primjera radi, vitamin C je općenito vrlo nestabilan, neotporan je na toplinu, svjetlo i zrak, ali se nalazi u puno vrsta namirnica pa ne bi trebalo biti problema s njegovim unosom. S druge strane, vitaminima topivim u mastima kuhanje ne smeta, a minerali nisu osjetljivi na termičku obradu, najčešće se radi o manjim promjenama koje se mogu zanemariti. Kratkim kuhanjem povrća, desetak minuta na pari, uz malo ili bez vode, može se prilično smanjiti gubitak termolabilnih vitamina te sačuvati neki antioksidansi. Isto tako masna komponenta može poboljšati iskoristivost nekih vrijednih nutrijenata, npr. u gustoj juhi od paradajza će se naći preko trideset puta više iskoristivog likopena nego u svježem. Čista salata ili salata sa salatnim preljevom bez imalo ulja imat će manje dobrobiti za organizam nego salata začinjena s malo maslinovog ulja, a da ne spominjemo razliku u okusu.


Povrće

   

    Zagovornici sirovog povrća navode da se kuhanjem povrća denaturiraju neki važni enzimi. Tu ima istine, ali kao i kod antioksidansa, kuhanje uništava neke sastojke, ali poboljšava apsorpciju drugih. Tako se enzim mirozinaza uništava već i kuhanjem brokule na pari, dok će drugi enzim indol (oba su značajna u prevenciji raka) kuhanjem brokule postati dostupniji za apsorpciju. Slično je i s dijetalnim vlaknima. Dok kuhanje povrća povećava sadržaj jedne vrste vlakana (topivih) koja pomažu u prevenciji određenih vrsta raka na jedan način, kuhanje smanjuje sadržaj drugog tipa vlakana (netopivih) koja pomažu u prevenciji istih bolesti, ali na drugačiji način. Kod pripreme jela od povrća nameće se još jedno pitanje; da li se nutrijenti gube guljenjem? Guljenje povrća rezultirat će gubitkom nekih vitamina i dijetalnih vlakana, ali to isto nisu velike količine. Guljenjem se također uklanjaju ostaci određenih pesticida u kori, pa ako nemate običaj guliti povrće, najbolje je kupovati organski uzgojeno povrće.


    I na kraju, što izabrati? Nije jednostavno usporediti zdravstvenu vrijednost sirovog i kuhanog povrća dokle god postoje nedoumica koje treba riješiti, primjerice kakvu interakciju imaju različite molekule iz povrća s ljudskim organizmom. Dok se znanstvenici usuglase, najsigurnija opcija je u prehranu "ubaciti" i sirovo i kuhano povrće te tako imati koristi od oba. Svaka vrsta povrća sadrži određene vrijedne sastojke pa je poanta svega konzumirati raznoliko, najbolje sezonsko povrće i pripremati ga na razne načine. Od salata do juha, u hladnim i toplim jelima, sve je dobro, bitno ga je jesti. Na kraju krajeva, bez obzira na gubitke nutrijenata tijekom termičke obrade povrća, njegova nutritivna vrijednost na kraju se mjeri po tome koliko nutrijenata uspijemo apsorbirati nakon što ga pojedemo, a ne koliko je toga povrće sadržavalo u svježem obliku. Zato da li kuhano ili sirovo nije toliko važno, važnije je svakodnevno na meniju imati neku povrtnu namirnicu.

Prirodni lijekovi za sve bolesti