Prirodni lijekovi za sve bolesti

Blog u borbi za zdravlje !

21.02.2012.

Lan (Flax Seed/Linum usitatissimum)

   
    Stabljika je visoka (30–80 cm), uspravna, okrugla, bez dlaka, obrasla listovima, u gornjem dijelu je granata. Liska je zašiljenog vrha, sa osnovom suženom u dršku. Cvjetovi su na vrhu stabljike na dugačkim drškama, nalaze se u cimoznim cvatima. Čašica i krunica su od po pet listića, krunični svjetloplavi, ružičasti ili ljubičasti, na vrhu zaobljeni, a ka osnovi klinasto suženi i žućkasti. Plod je loptasta čaura sa mnogo sjemena, 6–8 mm dugačka. Sjeme je do 5 mm dugo, do 2 mm široko, spljošteno, s jedne strane zaobljeno, s druge suženo. Svjetlosmeđe je boje, sluzavog i uljastog ukusa kada se zagrize, bez mirisa. Cvjeta od juna do avgusta.

   Sjeme lana je jedno od najvažnijih izvora sušivih ulja. Postoje podaci da se lan u tu svrhu uzgajao još prije 6 000 godina. Sadržaj ulja u sjemenu je od 32% do 43%.Lan se komercijalno, radi sjemena, uzgaja uglavnom u Argentini, Ukrajini, Francuskoj, Bangladešu, Etiopiji, Rusiji, Indiji, Kini, Kanadi i u SAD-u. Rusija je najveći proizvođač lanenih tekstilnih vlakana sa 70% učešća u svjetskom tržištu.

   Laneno ulje i lanene sjemenke u zadnje su vrijeme opet otkriveni kao istinski zdrava hrana. Lan svakako zaslužuje svoje mjesto na top listi deset najzdravijih namirnica. Lan nije nova hrana. Ustvari, ubraja se u stariju hranu i može ga se smatrati jednom od namirnica koje spadaju u izvornu “zdravu hranu” poznatu jos od Rimskog carstva. Lan je bio jedan od izvornih “lijekova” koje je koristio Hipokrat. Drugo ime lanenog ulja bi moglo biti zaboravljeno ulje. Jedan od razloga zbog kojeg je prestalo biti popularno je taj što su proizvođači ulja otkrili da na hranjivim uljima manje zarađuju. Upravo one hranjive tvari koje lan čine zdravim – a to su esencijalne masne kiseline – imaju kraći rok trajanja, što znači da je takvo ulje skuplje za proizvodnju, prijevoz i skladištenje. Ipak, osobe upućene u nutricionizam i dalje lan stavljaju vrlo visoko na popisu namirnica koje bi trebali konzumirati. Utjecaj omega-3 masnih kiselina na zdravlje je poznat, pa je i lan došao do položaja cijenjene namirnice koju znanstvenici svima preporučuju.

   Osim što je najbolji izvor omega-3 masnih kiselina, laneno ulje je i dobar izvor omega-6 masne kiseline. Suncokretovo i sezamovo ulje imaju više omega-6 masnih kiselina, ali uopće ne sadrže omega-3 masne kiseline. Laneno ulje sadrži 45-60% omega-3 masne kiseline (alfa linolenska kiselina – ALK). Osim hranjivih masnoća, sjemenke lana sadrže i druge hranjive tvari zbog kojih je jedenje cijelih sjemenki bolje od konzumacije ulja. Lanene sjemenke sadrže visokokvalitetni protein. Lanene sjemenke su bogate vlaknima. Zbog kombinacije ulja i vlakana, idealan su laksativ.

    Lanene sjemenke sadrže vitamine B1, B2 i C. Također sadrže željezo i cink, te u tragovima natrij, magnezij, fosfor, kalcij, kao i vitamin E i karoten, dvije hranjive tvari koje potpomažu metabolizam masnoća u tijelu. Lanene sjemenke su više od 100 puta bogatije fitonutrijentom ligninom nego bilo koja druga namirnica koja ga sadrži, uključujući pšenične mekinje, heljdu, raž, zob i soju. Lignini se u zadnje vrijeme puno istražuju zbog mogućih antikancerogenih svojstava, pogotovo kod raka dojke i debelog crijeva. Čini se da lignini ispiru višak estrogena iz tijela, smanjujući time mogućnost nastanka raka povezanog sa lučenjem estrogena, kao što je rak dojke. Osim antikancerogenih svojstava, izgleda da lignini djeluju i protiv bakterija, gljivica i virusa.Zato što sadrže protein, vlakna, vitamine, minerale i lignine, lanene sjemenke su hranjivije od lanenog ulja. Sa nutricionističkog stajališta, itekako se vrijedi potruditi i samljeti svježe lanene sjemenke te ih posuti po salatama ili žitaricama.

   Lan je našao i primjenu u medicini i prehrani protiv raka. Dr. Johanna Budwig dobitnica raznih nagrada i žena koja je napisala mnoge knjige na temu proteina i masnoća i kako su bitni za prevenciju raka lanova ulje svrstava u skupinu veoma bitnih namirnica za tijelo, ali o tome ćemo još detaljnije kada dodjemo do pripreme tih jela.



Cvijet Lana Laneno sjeme Sjeme i ulje lana
21.02.2012.

Ćurekot (Black Seed/Nigella-Sativa)

 
     „Crno sjeme sadrži u sebi lijek za svaku bolest, osim za smrt.“- Muhammad (s.a.w.s.) prenosi Abu Hurairah. Ćurekot ( çörek otu - trava za peciva) je porijeklom iz južne i jugozapadne Azije. Raste do 30 cm sa lijepim i osjetljivim cvjetovima obično obojenim u bijelo i svijetlo plavo. plod je velika napuhana kapsula sastavljena od 3 do sedam dijelova od kojih je svaki pun sjemena. Sjeme se koristi kao začin u ishrani a ulje kao lijek. Ima jak i gorak ukus i miris. Iz ovog sjemena se hladnim cijeđenjem dobiva ulje, koje je bogato nezasićenim punomasnim kiselinama. Te kiseline su esencijalne (od životne važnosti), pa ih je uz hranu potrebno unositi u organizam.

   Danas se ćurekot uzgaja pretežno u Siriji, Iraku, Egiptu, Americi, Indiji, Pakistanu, Iranu, Grčkoj i na Kipru, obzirom da najbolje uspijeva u sunčanim predjelima. U Islamu se smatra kao jedan od najboljih lijekova što postoji. Na Istoku se tradicionalno koristi u liječenju bolesti poput astme, bronhitisa, reumatizma, upalnih stanja, kod povećanja proizvodnje mlijeka kod dojilja, za podspješivanje varenja i uništavanje crijevnih parazita. Trenutno ima 5 odobrenih patenta az liječenje kod FDA u Americi ( dijabetes, smanjenje rasta ćelija raka, poboljšanje imunog sistema, virusne infekcije, psorijaza ) i jedan u Engleskoj ( astma ).

    Kod nas je zastupljen dosta ćurekot i lako ga se može naći kako u sjemenu tako i ćurekot ulje kao i kreme za lice ali o tome ćemo više u receptima i savjetima za zdravlje. Samo naravno treba paziti da je nigella sativa a ne neka slicna biljka i da je neki renomirani prodavac. Najbolji proizvodi i najpoznatija vrsta je egipatski (Al-Baraka) ćurekot koji ima i najveću potenciju u uljima. Egipatski ćurekot je jedna od najranijih kultiviranih biljaka čovječanstva. Tek u skorije vrijeme ova biljka je opet otkrivena od strane liječnika alternativne medicine, imunologa kao i raznih farmaceutskih preduzeća.

Sjeme ćurekota Nigella sativa - biljka
21.02.2012.

Aditivi u hrani ( E )

   Znanstvenici već godinama objavljuju studije kojima upozoravaju da mnogi dodatci hrani (označeni E-brojevima) izazivaju kod ljudi sindrom hiperaktivnosti, alergijske reakcije, glavobolje ili metaboličke poremećaje. Reakcije odgovornih institucija na ta otkrića prespore su i nedostatne, a prehrambena industrija takve rezultate uglavnom ignorira. Ipak, uz pritisak javnosti, te različitih udruga za zaštitu potrošača i malobrojnih odgovornih znanstvenika, mnogi štetni dodatci hrani završili su na groblju prehrambenih aditiva.

    Aditivi su s obzirom na njihovo djelovanje svrstani u slijedeće skupine: bojila, konzervansi, antioksidansi, emulgatori, stabilizatori, zgušnjivači, tvari za želiranje, regulatori kiselosti, kiseline i lužine, tvari za sprečavanje zgrudnjavanja, tvari za postizanje klizavosti, pojačivači okusa, tvari za zaslađivanje, modificirani škrobovi, tvari za poliranje, tvari za zadržavanje vlage, tvari za tretiranje brašna, sekvestranti, učvršćivači, povećivači volumena, tvari za održavanje pjene, potisni plinovi, plinovi za pakiranje, tvari protiv pjenjenja, pomoćne tvari u procesu proizvodnje, enzimski preparati i arome.

    U svrhu zaštite potrošača i s ciljem smanjenja zdravstvenih rizika za svaki aditiv određuje se prihvatljivi dnevni unos aditiva (PDU) ili tzv. "Acceptable Daily Intake" (ADI), tj. doza za koju se smatra da je potrošač može bez štetnih posljedica unositi u organizam cijeli život. ADI se izražava u miligramima nekog aditiva po kilogramu tjelesne težine, a temelji se na rezultatima eksperimenata na životinjama u kojima se izračunavaju količine aditiva koje ne narušavaju zdravlje laboratorijskih životinja, tj. takozvani "No Observed Adverse Effective Level" (NOAEL). Te vrijednosti preračunavaju se u dnevnu dozu za ljude (ADI) tako da se obično umanjuju sto puta. Time se želi povećati sigurnost i smanjiti rizik zbog prenošenja eksperimentalnih rezultata sa životinja na čovjeka (razlike u mijeni tvari), posebnosti u mijeni tvari određenih skupina (trudnice, djeca), te različitih prehrambenih navika stanovništva.

   Danas mi u Bosni i nismo pretjerano zaštićeni od tih proizvoda jer i većina kojih se morala riješiti Evropa je završila kod nas na Balkanu. Kasnimo bar 10 godina što se tiče standarda proizvodnje i korištenja zabranjenih supstanci. Ovdje cemo navesti one za koje se zna da su štetni i kancerogeni i koje trebamo izbjegavati. Nažalost, osim "ozakonjenih" aditiva, hrana je natopljena i drugim štetnim tvarima koje nastaju prilikom priprave hrane (npr prženjem krumpira nastaje neurotoksin akrilamid u koncentracijama i do 8000 puta većima od dopuštenih), tvarima koje nameće industrijska poljoprivreda (npr pesticidi), ili tvarima koje migriraju u hranu iz plastične ambalaže (poliklorirani bifenili, semikarbazidi). Taj kemijski arsenal, zajedno s E-brojevima, mijenja sastav, ali i cijenu hrane. Stoga javnost ima pravo na svaku informaciju i svako upozorenje. Informiranjem javnosti ostvaruje se demokratsko načelo "right-to-know", a upozoravanjem podupire se europsko načelo opreznosti ("better-safe than-sorry).

21.02.2012.

Prirodni lijekovi

   Priroda je puna zdravih preparata, a to znaju i u farmaceutskoj industriji pa gotovo 60 % od 150 najčešće propisanih lijekova u Americi sadrže bar jedan biljni sastojak kao aktivni sastojak. Od davnina se znalo da u prirodi postoje biljke koje svojim ljekovitim svojstvima pomazu ljudima pri savladavanju određenih bolesti i problema. Većina lijekova koji se koriste danas su razvijeni zahvaljujući istraživanjima upravo tih biljaka i praćenjem njihovog djelovanja na životinje zaražene raznim bolestima. Upravo te aktivne komponente u lijekovima koje su dobijene iz biljaka su to što pomaže našem tijelu da se izbori sa bolestima, međutim problem je u tome što u današnjim lijekovima mi imamo pored tih nama potrebnih supstanci i dodatne gluposti i otrove koje stete nasem organizmu a uopšte nam nisu potrebne.

   Ljudsko tijelo nije naviklo i ne zna se bas dobro nositi sa kombinovanim lijekovima i preparatima, pa čak i hranom koja je sastavljeni od kompleksnih sastojaka. Tijelo je naviklo na jednostavne formacije i to je ono sto njemu treba a ne kombinacija nekih 100 sastojaka od kojih nam je potreban samo jedan u datom trenutku. Osnova za dobar i zdrav život je preventiva. Mi ne možemo puno toga uraditi jer je velika većina svega kontaminirana nekim bespotrebnim otrovima ali se bar možemo upoznati sa osnovnim sastojcima koji su potrebni našem organizmu za pravilno funkcionisanje.

   Daleko smo otišli od prošlosti i jednostavne prehrane i došli do kompleksnosti današnjice u kojoj je gotovo nemoguće prpbrati pravi proizvod od hiljada ponuđenih na tržištu. Kada pogledate malo bolje šta jedemo danas nije ni čudo što nam se dešavaju razna oboljenja u organizmu. Hrana je puna sastojaka i otrova koji nisu dobri za naše tijelo. Veoma je teško danas izbjeći to sve pogotovo u zemljama poput naše jer mi smo još uvijek daleko od evropskih proizvodnih uslova koji su i zabranili većinu najštetnijih sastojaka. Kod nas to međutim nije slučaj i velika većina ljudi pojma nema ni šta jede ni šta se nalazi unutra.

   Pokušaćemo preko ovog bloga navesti većinu zdrave hrane i sastojaka iz nje koji su korisni za naš organizam kao lijek i koji pomažu u oporavku našeg tijela. Nadam se da će sve ovo pomoći ljudima da vide ustvari u kakvoj smo mi opasnosti i da se informišu bar ono osnovno kako bi pomogli sebi a i svojoj djeci. Naš organizam je jedna velika mašina spremna na borbu sa većinom štetnih sastojaka, međutim danas smo toliko izloženi tim otrovima da je tijelo konstantno prepuno kancerogenim materijama i slobodnim radikalima koji se zadržavaju u tijelu jer mu mi ne pomažemo da ih izbaci. Kroz postove na ovom blogu moći ćete se informisati o svemu pojedinačno počevši od prevencije bolesti tako što ćemo unositi zdrave i potrebne sastojke u naš organizam i pomoći mu u borbi, pa i korištenju tih povoljnih sastojaka za bolesti kojima je tijelo već pogođeno.

21.02.2012.

Povratak prirodi

   U današnje vrijeme sve teže i gore situacije u svijetu suočavamo se sa raznovrsnim problemima koji utiču na naše zdravlje. Prehrana je dovedena na neke kompleksne nivoe praveći probleme našem organizmu koji nije naviknut da se bori sa tako kompleksnom hranom i bespotrebnim dodacima.

   Daleko smo otišli od jednostavnog hranjenja prirodnom hranom i prirodnim sastojcima. Danas u modernom svijetu gdje je većina tih po zdravlje opasnih aditiva stavljena pod kontrolu i regulisana mi se tek suocavamo s tim problemom jer naše firme i hrana koja dolazi na naše tržište je toliko prepuna sranja da je to tesko i povjerovati. Nekada se fakat zapitam a da li je moguce nagurati toliko sastojaka u jednu cokoladicu ili keks, da li je potrebno toliko otrova u zemlji i zraku da bi biljke rasle brze i naprednije a o mesu i da ne pricam kakvog je porijekla, odakle li dolazi i cime se hrane te zivotinje.

    Na ovom blogu će se davati objašnjenja o pojedinacnim sastojcima koje treba izbjegavati, kako vratiti tijelo u ravnotežu jednostavnom hranom iz prirode i da pokušamo da pojednostavimo cjelokupnu situaciju i da malo pojasnimo čitaocima koji nisu upoznati sa ovom temom. Toliko za uvod nadam se da cemo svi zajedno raditi na ovu temu jer smatram da ce biti zanimljiva velikoj većini koja dođe u kontakt s ovim blogom. Vaš Herbalist.

Prirodni lijekovi za sve bolesti