Prirodni lijekovi za sve bolesti

Blog u borbi za zdravlje !

28.02.2012.

Kunica (Hajdučka trava / Achilea millefolium)

Kunica ( Hajdučka trava / Achilea millefolium )

 

    Kunica je višegodišnja zeljasta biljka s nerazgranatom stabljikom, slojevitim listovima  i sitnim bijelo-ružičastim cvjetovima raspoređenim u obliku štita. Naraste od 7 do 70 cm. Rizom je tanak i horizontalan. Može sačinjavati i do 50 cm duge korjene sa sterilnim izdancima. Listovi su mu mnogostruko izdijeljeni, odakle mu i potiče ime lat. mille - hiljadu folie - list. Donji listovi su mu drvenasti, a gornji su sjedeći i imaju povećane bazalne dlačice.Od davnina je poznato da ima mnogobrojna medicinska svojstva. Tako su je hajduci privijali na rane i uboje, jer ubrzava zgrušavanje krvi i zaustavlja krvarenje odatle i naziv hajdučka trava.


   Obično raste na livadama, pašnjacima, polusuhim stepama, travnjacima, kamenitim mjestima, šumskim proplancima, kao i po njivama i vinogradima. U Alpama raste sve do 1900 m nadmorske visine. Gotovo kosmopolitski je raširena po cijeloj Evropi, samo je u Mediteranskom području nešto rjeđa. Cvjeta bijelim cvjetovima od juna do augusta. Bere se za vreme cvjetanja a listovi  sve do jeseni. Botanicko ime je dobila prema grčkom junaku Ahilu –Achillea, i ima znacenje da daje snagu. Bere se u julu i augustu, a suši na vjetrovitom mjestu ili u sušionici na temperaturi od 35 do 50 stepeni. Čuva se u kesicama od jute, zaštićena od svjetlosti, a rok trajanja suhe hajdučke trave je oko dvije godine. Ima najkvalitetnije sastojke kad se bere po sunčanom vremenu.


Kunica ( Hajdučka trava / Achilea millefolium )


    Bogata je vitaminom K, etaričnim uljima, gorkom materijom ahileinom i azulenom, od koje potiče njena ljekovitost.Nadzemni dio biljke u cvjetanju sadrži do 1 % etarskog ulja (farmakopeja zahteva najmanje 0,13%), vlavonoide, vitamin K, gorku materiju ahilein, smole, stereole, tanine i dr. Etarsko ulje hajducke trave dobija se destilacijom pomocu vodene pare, a sadrži pinen, cineol, tujon, kamfor, limonen, borneol.


    U starim knjigama o bilju ova biljka označena je kao spas za sve teškoće, te se može primijeniti i tamo gdje se čini da je svaki trud uzaludan. Svojom snagom u pročišćavanju krvi može iz tijela odagnati mnoge višegodišnje bolesti. Samo se treba iskušati.


  Nije baš poznato da kunica izravno i najbolje djeluje na koštanu srž, jer u njoj potiče tvorbu krvi. Tako pomaže kod oboljenja koštane srži, kod kojih ne pomaže ništa drugo, čak i kod koštanog apscesa ako se primijene kure s čajem, kupkama i masiranjem kunicinom tinkturom. Dobro je sredstvo protiv krvarenja u plućima i može zajedno s iđirotom izliječiti rak pluća. Iđirotov korijen tokom dana žvakati, a ujutro i navečer piti po šolju kunicinog čaja, gutljaj po gutljaj.


Kunica ( Hajdučka trava / Achilea millefolium )

    Kod krvarenja u želucu i jakih krvavih hemoroida kao i kod pritiska u želucu i jake žgaravice, čaj pomaže vrlo brzo. Kod prehlade, bolova u leđima i reumatičnih bolova treba piti što topliji čaj od kunice. Čaj podstiče pravilan rad bubrega, pojačava apetit, uklanja nadimanje, želučane grčeve, jetrene smetnje, upale želučanog i crijevnog sustava, pojačava rad crijevnih žlijezda i tako omogućava redovitu stolicu.

 

   Toplo se preporučuje kod angine pectoris jer najbolje pomaže kod smetnji u cirkulaciji i suženju krvnih žila. Bolesti kod kojih se kunica koristi su rak na maternici (piti dnevno čaja koliko god možemo), upala jajnika, bijelo pranje, mokrenje u postelju ( kupka od kunice), miom, izostanak mjesečnice (svako jutro popiti šoljicu čaja), klimakterij (redovno piti čaj) upale živaca na rukama i nogama (kupke za ruke i noge s dodatkom kunice), bolna navala krvi u glavi , vrtoglavica, mučnina očna oboljenja sa suzenjem, probadajući bolovi u očima , krvarenje iz nosa, migrene (vruć čaj gutljaj po gutljaj piti. redovnom upotrebom migrena može potpuno nestati).

 

Kunica ( Hajdučka trava / Achilea millefolium )

27.02.2012.

Savjet za kuhanje čaja

Zeleni čaj

   

    Kuhanje čaja nije neka velika nepoznanica, ali da bi čaj djelovao najbolje i ljekovito treba obratiti pažnju na nekoliko stvari. Mnogi misle da je svaki čaj jednako ljekovit, bez obzira na to kako ga pripremili. Bezbroj ljudi kuha čaj tako što biljku stavi u hladnu vodu, pa čekaju da voda provri i onda puste da kuha nekoliko minuta. Drugi biljku stave u ključalu vodu i ostave da kuha nekoliko minuta, zatim odmaknu s vatre i odmah procijede


   Navedeni načini pripremanja čaja, u pravilu, posve pogrešni. U većini slučajeva tako skuhan čaj gotovo je beskoristan, a u nekim slučajevima i štetan. Čaj treba kuhati uvijek svjež i odmah ga piti. Pri kuhanju čaja ne treba upotrebljavati metalne posude, najbolje su one koje su od porculana ili stakla. Vrlo su praktične šolje koje već imaju cijediljku i poklopac, kod poklopljenog čaja sakupljaju se eterična ulja na poklopcu, pa se nakon cijeđenja mogu vratiti u šolju.


Čaj s medom i cimetom

  

Kod kuhanja čaja za lijek potrebno se pridržavati uputstva u receptu ili na pakovanju. Tu već počinje problem. Ako piše šolja čaja, pitanje je da li je to velika ili mala, ako piše supena kašika da li plitka ili duboka . U principu se računa da je jedna šolja za čaj 150 mililitara, a što se kašike tiče treba uzeti nešto između plitke i duboke.


   Kod priprema čajeva za djecu, ako to nije neki specijalni čaj za djecu treba se držati pravila da za djecu ispod 14 godina ide polovina mjere koju koriste odrasli a kod male djece četvrtina mjere.


Čaj se prelijeva prokuhanom vodom ali ne onom koja direktno ključa nego onom koja je prestala kuhati. Ostavlja da stoji poklopljen 5-8 minuta (osim ako to nije drugačije naznačeno), pa ga onda procijedimo.


Crni čaj

    Vrijeme koje je potrebno da se iz čaja izvuče ljekovitost zavisi od toga da li se pravi čaj od mekanog lišća i cvijeća, ili od lišća koje je tvrdo i kožnato. Ako se pravi čaj od korijena, treba ga sitno izrezati, kuhati 10 -30 minuta, ili prije kuhanja preko noći namočiti. Neke biljke se ne kuhaju, nego se samo namoče u vodi i ostave određeno vrijeme (npr kao bijeli sljez). Čajevi u filter vrećicama su praktični, jer su već određene mjere, ali da bi stali u filter su sitno isjeckani, pa su izgubili većinu eterična ulja.


   Nije isto djelovanje ako se čaj prelije hladnom, prokuhanom ili ključalom vodom. Pojedini čajevi djeluju različito na organizam ako stoje 5 ili 10 minuta. Zbog svih tih različitosti je jako važno pridržavati se uputstva za upotrebu koja se razlikuju od čaja do čaja. Ali kako god čaj je napitak kod kojega ne možemo pogriješiti. Uživajte i dalje u ispijanju čaja.

26.02.2012.

Žalfija ( Kadulja / Salvia officinalis)


   Žalfija je narodni lijek koji se koristi od davnina. Evo meni upravo ovih dana pomogao kod upale desni. Kakvi antibiotici i gluposti kada imamo prirodne a još djelotvorne. Na latinskom Salvia potiče od reči salvare, što znači spasiti, izliječiti, jer su je još stari Rimljani koristili u liječenju raznih bolesti, a officinalis znači ljekovit. Na engleskom riječ za žalfiju Sage, označava mudrost, a koristili su je za stimulisanje koncentracije, za povećanje pamćenja, a smatra se da doprinosi dužem životu.


    Do pojave antibiotika, čaj od žalfije se koristio kod upala grla, promuklosti, upala unutrašnjih organa, za vaginalna ispiranja, kod tuberkuloznog znojenja, gljivičnih infekcija i mnogih drugih. U medicinskom smislu žalfija je antibiotik širokog spektra. Primjenjuje se i za regulaciju znojenja, kod poremećaja menstruacije, za jačanje nerava, za pročišćavanje jetre kao i kod reumatizma.

 


   Kadulja je razgranat grm, visine 30-40 cm, višegodišnje drvenaste stabljike. Listovi su srebrnasto bijeli, srcoliki, namreškani i dlakavi. Cvjetovi su tamnoplavo - ljubičasti, dvousnati, a na vrhovima stabljike tvore klasaste pršljenove. Svi dijelovi biljke imaju jak aromatičan miris. Kadulja samoniklo raste na suhim terenima i u priobalskom području, a najrasprostranjenija je na jadranskim otocima. Voli sunčana mjesta, jer je osjetljiva na vjetar i hladnoću. Cvjeta od maja do juna. Omiljena je ispaša za pčele, a njen med ubraja se među najcjenjenije vrste meda u svijetu.



    Kadulja sadrži razne po tijelo korisne sastojke. Neki od njih su kalijum, kalcijum, natrijum i eterično ulje čiji su sastavni dijelovi cineol, kamfor, borneol i dr. sastojci. Osim toga sadrži i gorku tvar karnozol, triperpenske kiseline, flavone i njihove glikozide, tanin.

    Ljekovitost ove biljke znali su još antički pisci. Plinije ju je nazvao "salvia" (ljekovita), što potječe od latinske riječi "salvus" (zdrav). Stara rimska izreka kaže: "Zaprijeti li smrt, po kadulju u baštu". U srednjem vijeku uživala je veliki ugled jer se smatrala sredstvom za produženje života i protjerivanje zloduha. Već tada je izašla knjiga na 400 stranica koja je govorila o njenoj upotrebi i djelovanju.

    Kadulja ima antiseptično, baktericidno, fungicidno, virustatično i protuupalno djelovanje. Njen čaj pročišćava dišne organe, upaljeno grlo, ždrijelo i krajnike, te pomaže kod promuklosti. Smatra se da on pomaže čak i pri saniranju kaverni kod plućne tuberkuloze, jer sadrži tanin koji zaustavlja krvarenje. Isto tako čaj zaustavlja jako znojenje plućnih bolesnika, mladih u pubertetu, žena u menopauzi i poslije poroda. Zanimljivo je da blagi čaj potiče znojenje, a jaki ga zaustavlja i sprječava.

    Kadulja se koristi kod kožnih problema, rana koje ne zacjeljuju, ekcema i svraba. Izuzetno je djelotvorna kod bolova i grčeva u želucu, vraća apetit, a smiruje upale crijeva i želuca, te tegobe u jetri i žučnoj vrećici. Kadulja predstavlja prirodnu djelotvornu pomoć kod problema s mokraćnim putevima, a naročito otežanog mokrenja. Stari Rimljani koristili su ju u tretmanu neplodnosti, jer snažno djeluje na ženske spolne organe, te otklanja sklonost pobačaju. Kadulja kuhana u pola vode i pola vina čisti krv, jača živce, zaustavlja drhtanje ruku.



  Čaj od kadulje pomaže kod reume, te štiti od zaraznih bolesti. Kadulja jača kosu i daje joj sjaj. Grgljanje i ispiranje usta kaduljom zube čini zdravima i lijepima, pomaže kod afti i neugodnog zadaha iz usta. Zbog mnogih povoljnih djelovanja na zdravlje kadulja je vrlo poželjan začin u svakodnevnoj prehrani. Njeni listovi se stavljaju u pite i druge kolače s jabukama, a u ostala jela dodaje se uz peršin i celer. 

 

   Žalfija se koristi u vidu čaja, tinkture, etarskog ulja. Za unutrašnju upotrebu, kašika čaja žalfije se prelije šoljom vode i kuha 3-5 minuta, a za spoljašnju primjenu (ispiranje, dezinfekcija) se ne kuha već se čaj žalfije prelije ključalom vodom, poklopi i ostavi da odstoji pola sata, poslije čega se procijedi i ispira nekoliko puta dnevno. Etarsko ulje žalfije je odgovorno za njena antiseptična svojstva, pa je zato bitno ne kuhati čaj i poklopiti, da etarsko ulje ne bi isparilo. Kod unutrašnje primjene čaj se kuha, da bi isparile komponente koje mogu delovati konvulzivno, ako se koriste u velikim dozama.  Uglavnom ako imate neki od problema koje kadulja može riješiti nemojte da se ustručavate da je probate, mogli bi se ugodno iznenaditi njenim kvalitetom .

25.02.2012.

Crni čaj i dijabetes


    Crni čaj je izrađen od lišća biljke Camellia sinensis kao i zeleni čaj. Listovi se suše i fermentiraju, što daje čaju tamniju boje i bogatiji okus od zelenog čaja koji ne podliježe procesu fermentacije. Ovisno o jačini crni čaj sadrži oko 50 mg kofeina po šoljici. Zeleni čaj sadrži 8 do 30 mg po šalici, a kafa sadrži 100 do 350 mg.

     Crni čaj sadrži niz antioksidansa, koji pomažu tijelu u borbi protiv slobodnih radikala. Ovi antioksidansi uključuju kvercetin koji je odličan za borbu protiv upala i jača imunološki sustav.

   Crni čaj sadrži prosječno 200 mg flavonoida u jednoj šalici, a predstavlja 78% svjetske proizvodnje čaja. To je najčešće konzumirani čaj u zapadnoj populacije. Crni čajevi sadrže složenije flavonoide nego zeleni čajevi.


    Do danas su istraživanja o utjecaju crnog čaja na kardiovaskularno zdravlje dala mješovite rezultate.  Studija provedena 2007. na 31. odraslom osobom (u dobi od 55 godina i stariji) utvrđuje da šest mjeseci pijenja crnog čaja nije značajno utjecalo na kardiovaskularne faktore rizika. A 2009. godine pregledom devet ranije objavljenih studija (uključujući ukupno gotovo 195.000 sudionika) dolazi se do zaključka da tri šalice crnog ili zelenog čaja dnevno smanjuju rizik od moždanog udara za 21 posto.


 

   U laboratorijskom istraživanju objavljenom u 2009., znanstvenici su otkrili da su spojevi iz crnog čaja bili učinkovitiji u usporavanju apsorpcije šećera u krvi od onih iz zelenog čaja i oolong čaja. Osim toga, studija iz 2009. provedena na 1.040 odraslih starijih osoba, utvrđuje da je dugotrajno uzimanje crnog i / ili zelenog čaja povezano s manjom učestalosti dijabetesa. Dok neke studije pokazuju da redovita konzumacija crnog čaja može smanjiti rizik od raka, druge tvrde da nema poveznice između raka i unosa crnog čaja. Nadalje, neka istraživanja pokazuju da konzumacija crnog čaja može biti povezana s povećanim rizikom od raka dojke.



  Za konzumaciju crnog čaja nije dokazano da može spriječi ili liječiti bilo koje zdravstveno stanje. Iako pijenje crnog čaja može ponuditi određene zdravstvene koristi, važno je konzultirati svog liječnika kako bi se utvrdilo koja količina može biti prikladna za vas. Kod nekih pojedinaca, visoke doze kofeina mogu dovesti do brojnih neželjenih efekata, kao što su anksioznost, povećan broj otkucaja srca, povišen krvni tlak i pogoršanje simptoma čira.

24.02.2012.

Savjet za čaj

   Ljekovito bilje nam moze pruziti razna olakšanja prilikom nekih problema koje imamo. Ljekoviti čajevi se sastoje od biljaka koje u sebi sadrže supstance koje utiču na liječenje bolesti i ublažavanje simptoma. Ovo je najstarija forma liječenja poznata gotovo svima. Čaj je vjerovatno uz kafu najpopularniji napitak.



   Preporučena dnevna količina čaja se ne treba prekoračavati, a ne preporučuje se ni da se odmah počne sa velikim količinama čajeva dok se tijelo ne navikne. Svaki organizam reaguje različito na sve pa tako i na lijek u čaju tako da se treba polako početi sa terapijom dok se ne nađe idealna količina.

Od same biljke i njenih ljekovitih supstanci zavisi kolika se količina čaja preporučuje.


   Čajevi kao što su kamilica ili metvica (nana), ukoliko se piju svakodnevno mogu izazvati alergijske reakcije kod nekih osoba. Ti čajevi su najbolji ako se piju kada se ima akutni problem (bol). Međutim ako se svaki dan pije po dvije šolje, može se izazvati suprotna reakcija. Zato je preporučljivo da se ljekoviti čajevi piju onda kada je to potrebno. Isto tako je preporučljivo miješanje čajeva, znači da se svaki dan ne pije isti čaj. Dok neki drugi čajevi kao npr. zeleni su veoma poželjni za konzumaciju jer sadrže i kofein a i jake antioksidante. Stručnjaci preporučuju konzumiranje čajeva koji nisu pakovani u filter vrećice, jer su čajevi pakovani u filter vrećice jako sitno izrezani i time dolazi do gubitka velikog broja ljekovitih supstanci a posebno eteričnih ulja.



   Na djelovanje čaja uveliko utiče da li se radi o friškoj ili osušenoj biljci, koji dio biljke se koristi i koliko dugo se biljka drži u vrućoj prokuhanoj vodi prije nego što se iscijedi. Tako se na primjer kod kadulje se u prvim minutama u prokuhanoj vrućoj vodi prvo luče eterična ulja, a samo malo gorkih tvari, a ako se čaj duže ostavi u vodi prije cijeđenja, dolazi do povećanja količine gorkih tvari u čaju. Čaj od kadulje koji se ostavi u vodi 1-3 minute prije cijeđenja djeluje dezinficirajuće, poboljšava apetit i probavu, a ako se ostavi 10-15 minuta, onda smanjuje znojenje i bolove.


   Kod cvjetića, listova ili sitno isjeckanih kora ili korijena je najbolje jednu kafenu kašiku osušene biljke preliti sa šoljom (150-200 ml) kipuće vode i ostaviti 3-10 minuta. Važno je da se posuda poklopi da bi se eterična ulja zadržala u čaju. Ukoliko se radi o friškoj biljci, uzimaju se 2-3 kafene kašike biljke po šolji, a dovoljno je da se kratko prelije kipućom vodom, jer friške biljke brže prenose svoje aromatične supstance u vodu.


   Kod biljaka sa puno sluzi kao što su sjemenke lana, sljez i njima slične, biljka se ostavi 1-5 sati u hladnoj vodi da bi se izlučila sluz. Nakon cijeđenja se čaj može kratko ugrijati i tako piti ili se hladan koristiti za kupke ili obloge. Korjenje i kore se natope u hladnoj vodi, zatim prokuhaju, kratko malo ohlade i procijede.



   Za ljekovito djelovanje je dovoljno da se pije dvije do tri šolje dnevno. Dodatci kao što su mlijeko, med ili šećer mogu da umanje dejstvo ljekovitog čaja i bolje da se ne koriste nikako u čaju, pogotovo mlijeko radi proteina koje sadrži. Izuzetak su čajevi protiv kašlja gdje med svojim antibakterijalnim dejstvom pojačava ljekovitost.

24.02.2012.

Zova (Bazga / Sambucus nigra)


    Zova, zohva ili bazga je biljka iz porodice Adoxaceae koja raste u Evropi, sjeverozapadnoj Africi i jugozapadnoj Aziji. Bazga je razgranati grm, ili drvo koji može biti 3 – 7 metara visok. Grane su šuplje, drvenaste, ispunjene spužvastom srčikom. Listovi su perasti, rastu nasuprotno. Cvjetovi su sitni, sa po pet latica, žućkasto bijeli i čine razgranate plosnate cvatove. Plodovi su ljubičasto- crne bobice sa crveno- modrim sokom.

    U cijeloj biljci ima željeza, kalija i natrija, a u bobicama i jabučne kiseline. Kora, korijen i lišće se bere u proljeće, cvijet u junu dok se nije posve rascvao, a bobice krajem ljeta kad sazriju. Vanjski dio kore se baca, upotrebljava se samo onaj unutrašnji, zeleni. Cvjetovi se beru kada su suhi i topli dani, nikako ne poslije kiše. Suše se obješeni na propuhu da se što prije osuše i ostanu žuto- bijeli. Ako cvijet potamni treba ga baciti.

 

    Upotrebljava se protiv prehlade, nazeba, gripe, bolova u nogama, upale srednjeg uha i krajnika. Pojačava znojenje i mokrenje. Pomaže i kod kašlja, bolesti bubrega. Kod bolesti bubrega pravi se caj od bazgovog lišća. Od cvjetova bazge se pravi ukusan sirup koji razrijeđen čini osvježavajući napitak, a ujedno je dobar za disne puteve. 

 

   

 


   

    Od bobica se isto tako pravi sok kod nas poznat kao smreka, a ponegdje i sirup i marmelada. Plod zove jedu mnoge ptice. Neki je smatraju korovom. Plodovi zove su jestivi nakon kuhanja, ali svi ostali zeleni i nedozreli dijelovi biljke su otrovni zbog velike količine kristala kalcijum oksalata. Čaj od listova i mladica zove koristi se za pospješivanje izlučivanja mokraće, nakupljene tečnosti u tijelu, za liječenje šećerne bolesti kao i za čišćenje i poboljšanje krvi. 

 

   Čaj od cvjetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, ospica, šarlaha, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze i kod svih reumatičnih bolesti. Kora od grana i stabla koristi se za pripremanje čaja kojim se odstranjuju poteškoće kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mjehura, liječi vodena bolest, te tvrdu stolicu.



24.02.2012.

Sakupljanje i čuvanje ljekovitog bilja

  

   Sve biljke koje sakupljate moraju biti ubrane na mjestima koje su daleko od prometnica i koja nisu tretirana umjetnim gnjojivima, insekticidima, herbicidima ili bilo kojim kemijskim zagađivačima. Biljke za čajeve prvenstveno list i cvijet beru se po suhom vremenu, ujutro odmah nakon rose.

  

   

  

           Biljke se ne smiju brati u najlonsku ambalažu ili plastičnu ambalažu niti čuvati u istoj. Najbolje za sakupljanje biljaka su pletene košarice. Ubrane biljke suše se u hladu , na zračnom mjestu. Kad su biljke dobro osušene spremaju se odmah u papirnate vrećice, poželjno u više slojeva, da bi se spriječio dotok vlage.


   Korijen biljke sakuplja se u proljeće prije vegetacije ili u jesen nakon vegetacije. Korijeni ili rizomi biljke, po potrebi se operu, prerežu uzdužno i suše se na suncu. Plodovi ljekovitih biljaka sakupljaju se u potpuno zrelom ili poluzrelom stanju. Mesnati plodovi sakupljaju se zreli i suše na suncu. Suhi plodovi ( anis, kim i sl.) sakupljaju se poluzreli, a dozrelit će prilikom sušenja na suncu. Sjemenke ljekovitog bilja beru se potpuno zrele, najbolje po rosi, jer inače lako otpadnu,a kasnije se dosušuju na suncu.

 

 

   Biljke se uvijek moraju sušiti na zračnom mjestu, neovisno o tome da li se suše na suncu ili hladu. Najpogodnije sušenje biljnog materijala je na rastegnutom platnu koje se prije padanja rose uvečer spremi i opet rastegne drugi dan. Mogu se sušiti i na čistom bijelom papiru ( nikada ne sušiti na novinama ).  Također se može sušiti na stolovima prekrivenim platnenom prostirkom ili bijelim papirom ili na napravljenim prostirkama, najčešće od trske ili bambusa.

 

   

   Ljekovito bilje ne smije se prilikom pakiranja sabijati. Najpogodnija ambalaža su papirnate vrećice (dvostruke ili još bolje trostruke - spremite u jednu, pa u drugu, pa u treću i svaku dobro zatvorite), kartonske kutije, jutene, lanene ili platnene vreće ili drvene kutije od prirodnog drva bez ikakvih dodataka boje ili lakova.

24.02.2012.

Bijeli sljez ( Althaea officinalis )


   Raste po vlažnim livadama, vrtovima, pokraj puta. Isto tako uz obale rijeka i jarcima, svugdje gdje se nalazi vlažna, muljem nanešena zemlja. Bijeli sljez je do 1 m visoka, malo razgranata sa baršunasto bijelim jajolikim listovima. Stabljika je puna srži. Iz zglobova gdje izlaze listovi, na vrhu stabljike, izlaze kite bijelih ili svjetlo-roza cvjetova. Cvjetovi imaju pet sraslih latica, bez mirisa i sluzasta okusa. Sadrži hranjive tvari, masno ulje, saharozu, pektin, sluzi. Sluz se u hladnoj vodi rastavlja na glikozu, galaktozu i ksilozu.


    Lišće i cvijet se bere u toku cvjetanja, od juna do septembra, a korijen u oktobru, jer tada ima najviše sluzi. Od cijele biljke, korijen je najljekovitiji. Korijen se mora dobro oprati prerezati uzdužno i osušiti. Onda se nareže na sitne komadiće. Mora biti posve bijel (ako se, kad se natopi u vodu, na površini pojave sitni bijeli crvići, mora se sve baciti). Korijen se ne smije kuhati ni preliti sa vrelom vodom, jer mu to smanjuje ljekovitost. 

 
   

   Sljezova sluz je sredstvo protiv upala sluznica mokraćnih, spolnih, dišnih i probavnih organa. Sluz od sljezovog korijena se koristi tako što se jedna supena kašika isitnjenog korijena od sljeza prelije sa ¼ l hladne vode i ostaviti da se namoči oko 10 sati. Povremeno promiješati. Nakon toga procijediti. Prema potrebi za piće ili grgljanje ugrijati. Ukoliko se pravi mješavina sa drugim čajevima, onda se čajevi moraju napraviti posebno i tek prije pijenja sastaviti.

   Sljezov čaj se pravi sa jednom supenom kašikom sljezova lišća i cvjetova i prelije se sa 2-3 dl. ključale vode, poklopi i ostavi 10 minuta da stoji. Nakon toga se procijedi. Pije se gutljaj po gutljaj. Dnevna doza je tri šolje, koje uvijek treba svježe pripremiti. Pije se nezaslađen za bolove u želucu ili crijevima.Čaj od bijelog sljeza zaslađen sa medom je dobar za kašalj, bronhitis i astmu.

23.02.2012.

Kopriva ( Žara / Urtica dioica )

 

   Kopriva je vrsta samonikle jestive biljke roda Urtica koja raste na zapuštenim mjestima kao korov. Naziva ju se i velika kopriva, žara te pasja kupina. Raste u Europi, Aziji, Africi i Sjevernoj Americi. Ima velik korijen. Stabljika doseže visinu do 150 cm, a listovi du dugi od 3 do 15 cm. Listovi srcolikog oblika se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice. Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Cvjetovi koprive su zeleni i neugledni.

   Kopriva ima ljekovita svojstva.Osim što štiti od bolesti, kopriva može suzbiti lisne uši koje su veliki nametnik voću. Koprive se često koriste kao hrana zečevima i svinjama. Korijen koprive se koristi za dobivanje žute boje. Kopriva se često koriste i u tekstilnoj industriji, a njezina vlakna su jako hrapava.  Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive. Upravo je kopriva ta koja se najviše koristi i kao industrijska i kao ljekovita biljka. Koristi se list, korijen i sjeme. Cvjeta od proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji.



   Koprivu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Kopriva poboljšava rad probavnog sustava. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. Također, u koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utiče na krv. Od koprive se često priprema čaj i sok te koristi se često u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antihemoragik. Bez obzira na ljekovita svojstva, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu nastupiti problemi sa probavnim sustavom i crvenilo kože.


    Kao lijek vrlo je uspješna za čišćenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma, groznice, prekomjernog mokrenja, tuberkoloze pluća, bronhitisa, oboljenja zglobova, kamenca u bubregu, pri zarastanju rana, protiv zračenja, slabokrvnosti, čira na želucu, nesanice, nervoze. Pored svoje vitaminske i prehrambene vrijednosti, kopriva se smatra izuzetno zdravim, korisnim i pristupačnim povrćem i, naravno, lijekom. Izuzetno je bogata bjelančevinama, ugljičnim hidratima, mastima, kalcijem, fosforom, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom, pantotenskom kiselinom i dr.


   Zbog svog ljekovitog djelovanja čaj od koprive, od cijele biljke, odvaja sluz iz pluća, čisti želudac, jetru i crijeva, a ujedno je izvrstan lijek za liječenje slabokrvnosti, žutice, malarije i svih drugih groznica, ponajviše mokraćom odvaja loše sokove iz tijela. Pomiješana s drugim biljkama liječi čireve na želucu i crijevima, čisti krv, pospješuje probavu, smanjuje uzrujanost i nesanicu. Isto tako, dobar je lijek protiv vodene bolesti, gihta, jetre, bubrega i nesvjestice.


    List koprive službeno je odobren za liječenje reumatoidnog artritisa i artroza, bilo kao samostalan lijek, bilo kao dodatna (adjuvantna) terapija uz druge lijekove. Osim tih indikacija, list koprive, blagog diuretičkog djelovanja, odobren je kao dodatna terapija kod bolesti mokraćnog sustava, poput cistitisa. Pripravci korijena službeno su odobreni za liječenje benigne hiperplazije prostate (nezloćudnog povećanja prostate). Osim u toj indikaciji, preporučuje se njegova uporaba kod subjektivnih tegoba mokrenja, poput čestog noćnog mokrenja i osjećaja neugode tijekom mokrenja, ali tek nakon konzultacije s doktorom.



23.02.2012.

Lipa ( Tilia )

 

   Lipa je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost i do nekoliko stotina godina. Cvjetovi lipe su mali, zelenkastožute boje, ugodnog mirisa i grupirani u kitama. Cvjetanje traje 2 do 3 tjedna, a nekad se dogodi da prođe i za 5 do 6 dana. U našim krajevima rastu bijela ili srebrna lipa (Tilia tomentosa), velikolisna lipa (Tilia grandifolia) i sitnolisna lipa (Tilia parvifolia). Zahtijeva od vjetrova zaštićena zemljišta s dosta vlage ili nešto kiše u vrijeme cvjetanja.Cvijet se skuplja između 10 i 12 sati, prije jakog sunca, kako ne bi isparila esencijalna ulja. Cvjetovi se nakon berbe moraju osušiti. Najbolje ih je sušiti na nekom prozračnom mjestu i to u hladu. Nakon što se osuše oni moraju zadržati svoju prirodnu zelenožutu boju i izrazito ugodan miris. Čaj od lipe je efikasan lijek za probleme sa probavom, a lipov med je veoma cijenjen.

 

  

    Čaj od lipe pospješuje znojenje, pa se upotrebljava kod povišene temperature. Posebno se koristi kod gripe i prehlade, te hunjavice. Zahvaljujući svojim djelatnim tvarima, čaj od lipe, pomaže nadraženoj i oštećenoj sluznici, te se koristi kod upale grla i za ublažavanje kašlja. Čaj od lipe zna se koristiti za ublažavanje grčeva, ali i za smirenje živaca, te kod nesanice. 

 


   Oporavlja organizam izložen psihičkim naporima.Dokazana ljekovita svojstva lipe su da snižava krvni pritisak, izuzetno dobar za ublaživanje bolova pri mokrenju, pospješuje znoj i mokraću, liječi od malokrvnosti, liječi od vodene bolesti, čisti krv i bubrege, čaj je izuzetno dobar za prehlade, kod gripe i kod bolesti dišnih organa, liječi od kroničnog i grčevitog kašlja, protiv grčeva, za umirenje ( opušta napete živce i daje dobar san), liječi od padavice, sprečava upalu pluća i dušnika, liječi od bubrežnih kamenaca, odstranjuje bore i pjege s kože lica, sprečava ispadanje kose, opekline i rane dobro je ispirati i oblagati čajem, pospješuje stolicu, i mnoga druga dobra svojstva ovog napitka. 

 


 

    Lipa se preporučuje i za probleme sa jetrom, i to ne cvijet, već unutrašnji dio kore, jer djeluje kao blagi koleretik, što znači da podstiče stvaranje, lučenje i protok žuči kroz jetru, na taj način je čisteći i na prirodan način je obnavljajući. U Francuskoj se kora lipe koristi i u tretmanu virusnog hepatitisa (hepatitisa C). 


 


   

  

    Sadrži željezo, kalcij, tanin (ima ga najviše u pricvjetnom listiću), soli mangana, eterično ulje, sluz, glikozide, šećer, gumu, vossak, smolu, žutu boju, manitol, kartart, farnezol, terpentinski alkohol (daje miris cvijetu), u cvijetu i listićima ima izrazito puno vitamina, a u sjemenu masnog ulja. Ipak ne treba uzimati previše čaja od lipe jer može izazvati srčane tegobe.



23.02.2012.

Kamilica ( Matricaria chamomilla )


    Kamilica je jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-60 cm, tankog i razgranatog korijena, dvostruko perasto razdijeljenih listova. Mirišljive cvjetne glavice su sastavljene  od dvospolnih žutih cjevastih cvjetića u sredini i bijelih jezičastih cvjetića na rubu, koji su povijeni prema dolje. Plodovi su sitne duguljaste svijetlo-smeđe roške sa 3 rebra. Biljka cvate od kraja aprila do septembra. Kamilica je rasprostranjena u skoro cijeloj Europi i Aziji. Raste na mjestima izloženim suncu. 

 

  Od kamilice se ubiru prvenstveno cvateći cvatovi bez stapki. Kvaliteta suhe kamilice ovisi o vremenu sabiranja i načinu sušenja, pa o tome treba voditi dodatnu brigu. Vrijedi pravilo da glavice imaju najviše ljekovitih tvari između trećeg i petog dana nakon početka cvatnje. Ubrane glavice suše se toplinom, ali vodeći računa da temperature ne bude viša od 50°C. 

 

    Upotreba kamilice je vrlo raširena, kako u narodnoj tako i u službenoj medicini. Od cvjetova kamilice najčešće se spravlja čaj, jedan od najpoznatijih narodnih lijekova.Kamilica je tradicionalni, narodni lijek za stomačne tegobe, grčeve, probleme sa varenjem, gastritis, čireve, za smirenje nervne napetosti, kod nesanice i premorenosti. Kamilica se spolja primenjuje za ispiranje upalnih procesa na koži, ojeda, rana, opekotina, iritacija, upala očiju, vaginalna ispiranja i kupke zbog svojih antiseptičnih svojstava. Primenjuje se i kod oboljenja bubrega, jetre i žuči. 

 

     Kamilica je sastojak čajeva koji se primenjuju za smanjenje grčeva i kolika kod novorođenčadi i beba. Kod stomačnih problema kamilica se kombinuje sa nanom i matičnjakom. Čaj od kamilice se ukapava u oko ili stavlja u formi vlažnih obloga u slučaju infekcije oka. Inhalacije čajem od kamilice se primjenjuju kod kijavica, infektivnih i alergijskih oboljenja disajnih puteva, upala sinusa. Topli čaj od kamilice koristi se za ispiranje usne duplje i grgljanje kod upala grla i desni olakšava disanje i osvježava organizam te smanjuje upalne procese. Ekstrakt kamilice ulazi i u sastav masti i čepića za hemoroide. Pranje kose kamilicom služi za pozlaćivanje plave kose, a tamnija kosa može dobiti svjetliji ton.Poznata je i primjena kamilice u aromaterapiji. Cijenjeno je i poznato i svježe dobiveno ulje kamilice. Jednako je cijenjena i u kozmetici pa kažemo da organizam ozdravljuje iznutra i uljepšava izvana.

 


23.02.2012.

Metvica ( Mentha / Nana )


    Metvica (Mentha) je rod cvjetnica sa oko 30 raznih vrsta iz obitelji Lamiaceae. Metvica je rasprostranjena u Australiji, Americi, Europi i Aziji. Također postoji nekoliko hibridnih vrsta. Metvica je aromatična biljka, koja raste do visine od 10 do 120 cm, listovi su većinom tamno zelene boje. Metvica je stara ljekovita biljka koja datira još iz 17 vijeka. Nastanjenost metvice počinje u Dalekom istoku da bi prelazeći dospjela u Evropu i krajem 17 vijeka nastanila se u Englesku. Biljka je prijatnog i vrlo aromatičnog mirisa . Vrijeme cvijetanja joj je od juna do avgusta .

    Sadrži eterično ulje koga prosječno ima u biljci 1 % . Sastav eteričnog ulja je 50-90 % mentola i do 10 % mentona . Zatim sadrži gorke supstance , tanin i fermente . Eterično ulje metvice možemo unositi u organizam u vidu tableta i pastila. Imamo kapi od metvice i mentinu vodu koja je znatno slabija od kapi .Ulje ostavlja znatan uticaj i pokazuje veliki napredak u liječenju zivaca koji su osjetljivi na hladnoću.  Za spoljašnju upotrebu masiranjem pomaže kod truljenja kože a i otklanja glavobolju. Unutrašnja upotreba sa svojim sastojcima djeluje na pojačanje izlučivanja žuči, smiruje grčeve ( želudčane i crijevne ), postepeno otklanja nagon za povraćanjem i doprinosi smirivanju svim nervoznim smetnjama kao što je nervozno lupanje srca.


    Nana ili menta (lat. Mentha piperita) se tradicionalno koristi za lečenje digestivnih tegoba, bola u želucu, grčeva, zastoja u varenju, nadutosti. Etarsko ulje nane deluje opuštajuće na želudac i creva, pa smanjuje grčeve, mučninu, eliminiše napinjanje, bolove, pojavu viška vazduha - aerofagiju, reguliše varenje. Još bolji efekti postižu se kombinacijom sa kimom, komoračem, kamilicom, anisom, cimetom. Posredno utiče i na normalizovanje funkcije jetre i žuči. Koristi se za smanjenje bolnih grčeva kod osrednjih kolika žučne kese. Nana je lijek izbora za prenadraženo debelo crevo, iritabilne tegobe koje nastaju usljed psihičkih tegoba. Uspješno se primjenjuje kod nervoza i nesanice. Djeluje smirujuće, okrepljujuće i vraća snagu. Nana utiče na regulaciju ubrzanog srčanog rada, opušta bronhije i olakšava tegobe kod astme. Zajedno sa matičnjakom koristi se kod mučnine kod trudnica. Nana se primenjuje i protiv neprijatnog zadaha i kod bolesti desni i zuba u vidu rastvora za ispiranje usta. Često ulazi u sastav čajnih mješavina za stomačne tegobe ili kao korigens da popravi ukus neke čajne mešavine. Mentol, jedna od komponenti etarskog ulja nane, lokalno primenjen smanjuje bol, hladi, dovodi do utrnuća, pa se koristi kod različitih reumatskih tegoba, neuralgija.



    Nana je čuvena po svom spazmolitičkom dejstvu, tj. po sposobnosti da opušta glatke mišiće. Nana deluje na regulaciju varenja, stimuliše lučenje žuči, sekreciju želudačnih sokova, smanjuje stomačnu napetost. Etarsko ulje djeluje antimikrobno (za suzbijanje infekcija), antivirotski, antifungicidno, spazmolitički na sistem za varenje i rashlađujuće, pa se koristi spolja za smanjenje bolova. Takođe, ulje se primjenjuje i za inhalacije. Istraživanjima je potvrđeno antibakterijsko i antivirusno dejstvo etarskog ulja mente, a mentol djeluje i protiv nekih vrsta gljivica.


22.02.2012.

Šipurak ( Rosa Canina / Divlja ruža )

  

   Šipurak je grmolika biljka iz roda Rose i obitelji Rosaceae. Izraste u 2 do 3 metra razgranjeni grm sa dole obraslim bodljikama. Tanke se grane savijaju u luku, a listovi su naizmjenični i neparno perasti  sastavljeni od 5-7 jajastih oštro nazubljenih listića. U nižim predjelima cvate obično u proljeće, u višim kasnije. Cvjetovi se sastoje od 5 latica ružičastobijele boje ugodnog mirisa. Plodovi (šipak) su oko 1,5 cm jajasti i crvene ili crvenonarančaste boje, slatko-kiseli s velikim brojem tvrdih i uglastih dlačicama obraslih plodića koji se pogrešno nazvaju sjemenkama. Divlja ruža raste po sunčanim rubovima šuma, po živicama, na pašnjacima nizinskog i brdskog područja, među grmljem, uz ograde. Uspijeva i na kamenjarima, ali je u tom slučaju plod biljke znatno manji. Rasprostranjena je po cijeloj Europi i dijelu Azije gdje vlada umjerena klima.


Koristi se svjež i osušen, a očišćen od koštica i dlačica može se i zamrznuti. Suši se na temperaturi od 50°C da zadrži svoju prirodnu boju. Divlji šipak ima vrlo velike količine vitamina C (1700–2000 mg za 100 g) najviše nakon crnog ribizla, a posebno je važno što se kuhanjem ne gubi, no količina vitamina C ne ostaje dugo stalna već se nakon jedne godine u plodovima, pekmezu ili likeru smanji na samo jednu četvrtinu od prvotne vrijednosti. Osim vitamina C sadrži i vitamine A, D i E, masne kiseline i antioksidant flavonoid.


   Pripisuju mu se velika medicinska svojstva, od otklanjanja malaksalosti i umora, anemije (slabokrvnosti), kao i antiupalna svojstva pri upalama unutarnjih organa. Plod divljeg šipka sadrži značajan postotak voćnog šećera - 22%, bjelančevina 3,6% i masti 0,7%. Zatim sadrži vitamine B1, B2, naicin i karotene (provitamin A), vitamin E. Vrlo je značajan i sadržaj mineralnih tvari, naročito kalija. Odlikuje se i bogatim sadržajem željeza, magnezija, fosfora i sumpora, zatim sadrži flavonide, tanin, voćne kiseline i pektine 25%. Sjeme šipka sadrži tragove vitamina C, dekstrin, vanilin, voćne kiseline i oko 9% ulja. U ulju dobivenom iz klice nalazi se 47 mg alfa i beta tokoferola (vitamina E) na 100 grama.


   Preporučuje se u zimskim mjesecima, kada su česte prehlade i povišena temperatura, jer uspješno snižava temperaturu. Protiv prehlade dobro je piti šipkov čaj zajedno s lipom. Za sušenje, šipak valja ubrati prije nego potpuno sazrije i omekša. Ubranog treba uzdužno prerezati i osušiti, izvaditi sjemenke (koštice), a nakon toga sitno izrezati ili samljeti. Najviše se cijeni onaj osušeni šipak koji je zadržao lijepu crvenu boju. Takav se dodaje različitim smjesama za čaj, a zamjena je za ruski čaj. Najbolji je čaj od čistog šipka koji sadrži visok postotak vitamina, a prednost mu je što je lijepe boje, ugodna okusa i treba ga manje sladiti zbog nešto većeg sadržaja šećera u plodu. U većim količinama sjemenke štetno djeluju na kičmenu moždinu i na srce.


22.02.2012.

Majčina dušica ( Herba Serpylli )


    Majčina dušica pripada obitelji usnatica. Prirodni je afrodizijak, antiseptik, antioksidant, antispazmatik, antiretik, digestiv, diuretik pa čak i sedativ . Majčina dušica, odnosno čaj od majčine dušice vrlo je koristan. Majčina dušica s pravom nosi ime koje govori da je to biljka za žene. Skoro na svim jezicima nosi ime majčina dušica.



    Jak je antiseptik za unutrašnje organe, organe za disanje i urogenitalne organe. Biljka daje snagu koja stimulira psihičke i fizičke funkcije, kupka od nje jača i živce i miši, a koristi se i za nervoze, depresije pa čak i liječenje alkoholizma. Kod plućnih oboljenja kao što su astma, bronhitis pa i tuberkuloza uzima se čaj ili sirup od majčine dušice jer djeluje višenamjenski. Kao ekspektorant koji olakšava iskašljavanje, kao antiseptik koji umiruje jaki kašalj pa i kao antiseptik koji sprječava širenje infekcije tj djeluje protuupalno.

   Za ženske bolesti je primjena isto jako raznovrsna. Koristi se u poticanju i reguliranju menstruacije, kao antiseptik za infekcije maternice. Majčina dušica se koristi i za liječenje migrene, bolesti mjehura, bubrega, kod grčeva želuca , slabokrvnosti, blijedoće, kod prekomjernog stvaranja žuči, angine, difterije, padavice, hunjavice, nesanice pa čak i reume.


   Riječ "thymos", što u prijevodu znači hrabrost, snaga, ukazuje na stimulirajući učinak ove biljke. Zabilježeno je čak da se naređuje uzgajanje majčine dušice, a Egipćani je koriste za balzamiranje i pranje mrtvaca. Eterično ulje majčine dušice sadrži najviše cimola koji je u velikim dozama otrovan. Koristi se kod nadutosti i smetnji probave te za pojačanu cirkulaciju.

 

   


    Zapadna medicina majčinu dušicu koristi za liječenje bronhitisa, bolesti glasnica, bolesti želuca, bolesti grla, crijevnog katara, jakog nadražujućeg i konvulzijskog mjesečnog ciklusa, promuklosti, raznih rana, respiratornog i želučanog katara i slabih živaca. Koristi se i kao začin za jela te kao biljka s magičnom snagom. Uglavnom majčina dušica je inače popularan čaj na našim prostorima i mislim da nas je većina upoznata sa kvalitetom ovog čaja i njegovim uticajem na zdravlje.


  



   




 

22.02.2012.

Crni čaj ( Ruski / Indijski )

   

   Crni i zeleni čaj potiču od istog grma zimzelene biljke čajevac, latinskog imena Camellia sinensis. Od načina prerade zavisi da li će se dobiti, crni, zeleni, žuti ili crveni čaj. Crni čaj se specijalnim postupkom obrađuje i pri tom fermentira, pri čemu i dobija crnu boju. Crni čaj se odlikuje najjačom aromom i relativno najvećom koncentracijom kofeina. Iako to mnogi ne znaju, crni čaj ima mnoštvo blagotvornih učinaka na zdravlje. Godi i ljeti i zimi, a evo još dodatnih razloga da ga uvrstite na listu napitaka koje redovno konzumirate.



     Crni čaj povećava lučenje nitrik oksida iz unutrašnjeg sloja koji oblaže krvne sudove. Zahvaljujući flavonoidima, omogućava se bolje rastezanje krvnih žila (bolji protok krvi), podiže se antioksidaciona aktivnost krvi i sprečava se zgrušavanje krvnih pločica, što ujedno smanjuje i rizik od srčanog udara. Dnevno konzumiranja 3 ili više šoljica crnog čaja zasigurno smanjuje rizik od koronarne bolesti srca. Ipak, unos bi trebalo ograničiti na 8 šoljica dnevno.



 

       Blagotvorne osobine pripisuju se i teaflavinu, sastojku crnog čaja. Čini se da teaflavin ima sposobnost inhibicije rasta ćelija karcinoma te da potiče njihovo uništenje. Antioksidativna aktivnost crnog čaja oboljšava zdravlje kože, štiti od razvoja Parkinsonove bolesti i čak usporava pojavu dijabetesa. Postoje naznake o blagotvornom dejstvu čaja na karcinom, osteoporozu i karijes ali dokazi nisu dovoljno jaki.


   Da bi crni čaj ispoljio ove efekte, treba ga piti bez mlijeka! Mlijeko kao dodatak crnom čaju nije dobro, jer uništava blagotvorne efekte čaja na srce, saopštili su nemački naučnici. Njemački kardiolozi sa Univerziteta u Berlinu preporučuju osobama koje stalno piju čaj i imaju običaj da dodaju mleko u svoj napitak, da potpuno zaborave na tu naviku. Stručnjaci su ispitali grupu od 16 zdravih žena, koje su pile samo čaj, čaj s mlijekom i samo toplu vodu. Naučnici su potom posmatrali i mjerili vaskularne promjene pomoću ultrazvuka visoke frekvencije. "Za razliku od obične tople vode, crni čaj znatno povećava sposobnosti funkcije arterija koje se opuštaju i adaptiraju na krvotok, ali dodavanje mlijeka potpuno blokira taj biološki efekat", rekao je molekularni biolog Mario Lorenc, glavni autor studije. Prema njegovim riječima, isti rezultati su zabeleženi na laboratorijskim glodarima. Naučnici smatraju da su u pitanju proteini u mlijeku, koji utiču na smanjivanje koncentracije katehina, sastojka iz porodice polifenola, koji se nalazi u čaju. Polifenoli blagotvorno utiču na kardio-vaskularni sistem.


22.02.2012.

Zeleni Čaj ( Green Tea )

  

   Grm kineskog čajevca ili jednostavno – čaja (lat. camellia sinensis), prvi se put spominje u starom kineskom spisu "Pent - Sao". Čaj ima blagotvoran učinak na tijelo i duh vjerojatno je zbog tog svojstva ovaj napitak toliko omiljen među tamošnjim redovnicima zen učenja. U Europu je vjerovatno stigao preko arapskih trgovaca u 13. ili 14. stoljeću brodom, a kasnije se prevozio tzv. Putem svile.



   Ovo grmoliko drvo sadi se u velikim čajnim vrtovima na nadmorskim visinama od 100 do 2000 metara. Postoje tri osnovne vrste čaja dobivenog od ove biljke. Ovisno o tehnološkom procesu obrade, razlikuju se: zeleni čaj, oolong i crni čaj. Svi oni potječu od biljke Camellia sinesis, čiji su izvori u Kini i Indiji, i sadrže jedinstvene antioksidanse, već spomenute flavonoide. Najučinkovitiji od njih, poznatiji kao ECGC, može pomoći u borbi protiv slobodnih radikala koji uzrokuju rak, srčane bolesti i začepljenja arterija. Listovi za zeleni čaj izlažu se samo pari, nakon čega se suše.



   Još se od davnih vremena u narodnoj medicini zeleni čaj koristio za ublažavanje bolesti i kvarenja desni. Cijenjen je zbog svoje djelotvornosti kod upale grla, detoksikacije organizma od slobodnih radikala, umornih očiju, podočnjaka, glavobolje itd. Čaj svojim kofeinom (ranije se kofein nazivao teinom, a kasnije se ispostavilo da je reć o jednom istom alkaloidu u kafi i čaju) draži koru velikog mozga, zbog čega osoba lakše shvata i brže povezuje misli. Time se objašnjava i povećanje moći učenja, pamćenja i razumevanja i, uopšte, intelektualni rad je lakši i uspešniji. Čaj pomaže, bodri i krepi, javlja se bolji rad mišića i refleksi su brži i potpuniji. U čaju ima oko 30% manje kofeina nego u kafi. Kofein iz čaja djeluje osvježavajuće, a krajnji rezultati su poboljšano raspoloženje, te smanjen umor i pospanost.




   Čaj kofeinom poboljšava disanje, jer draži respiratorni centar, povećava ventilaciju pluća, pa se lakše diše i prijatnije oseća. Nadražuje i centar za krvotok, usljed čega je srčani rad pravilniji, jači i bolji. Srčani mišić se bolje ishranjuje i tako jača, usled čega se i rad srca poboljšava. Zbog ogromne količine tanina (najbolje sorte čaja imaju više od 30%) i drugih, srodnih polifenolskih jedinjenja čaj djeluje i kao tipična taninska lekovita biljka protiv proliva, upale sluznice i kože, opekotina i za jačanje organizma. Ekstrakt zelenog čaja također potpomaže oksidaciju masti pa se stoga smatra bitnim saveznikom u pri gubljenju kilograma. Bogat je antioksidansima i flavonoidima . Uglavnom trebali bi se ugledati malo na Kineze pa se prihvatiti ovog čaja malo više.



21.02.2012.

Lan (Flax Seed/Linum usitatissimum)

   
    Stabljika je visoka (30–80 cm), uspravna, okrugla, bez dlaka, obrasla listovima, u gornjem dijelu je granata. Liska je zašiljenog vrha, sa osnovom suženom u dršku. Cvjetovi su na vrhu stabljike na dugačkim drškama, nalaze se u cimoznim cvatima. Čašica i krunica su od po pet listića, krunični svjetloplavi, ružičasti ili ljubičasti, na vrhu zaobljeni, a ka osnovi klinasto suženi i žućkasti. Plod je loptasta čaura sa mnogo sjemena, 6–8 mm dugačka. Sjeme je do 5 mm dugo, do 2 mm široko, spljošteno, s jedne strane zaobljeno, s druge suženo. Svjetlosmeđe je boje, sluzavog i uljastog ukusa kada se zagrize, bez mirisa. Cvjeta od juna do avgusta.

   Sjeme lana je jedno od najvažnijih izvora sušivih ulja. Postoje podaci da se lan u tu svrhu uzgajao još prije 6 000 godina. Sadržaj ulja u sjemenu je od 32% do 43%.Lan se komercijalno, radi sjemena, uzgaja uglavnom u Argentini, Ukrajini, Francuskoj, Bangladešu, Etiopiji, Rusiji, Indiji, Kini, Kanadi i u SAD-u. Rusija je najveći proizvođač lanenih tekstilnih vlakana sa 70% učešća u svjetskom tržištu.

   Laneno ulje i lanene sjemenke u zadnje su vrijeme opet otkriveni kao istinski zdrava hrana. Lan svakako zaslužuje svoje mjesto na top listi deset najzdravijih namirnica. Lan nije nova hrana. Ustvari, ubraja se u stariju hranu i može ga se smatrati jednom od namirnica koje spadaju u izvornu “zdravu hranu” poznatu jos od Rimskog carstva. Lan je bio jedan od izvornih “lijekova” koje je koristio Hipokrat. Drugo ime lanenog ulja bi moglo biti zaboravljeno ulje. Jedan od razloga zbog kojeg je prestalo biti popularno je taj što su proizvođači ulja otkrili da na hranjivim uljima manje zarađuju. Upravo one hranjive tvari koje lan čine zdravim – a to su esencijalne masne kiseline – imaju kraći rok trajanja, što znači da je takvo ulje skuplje za proizvodnju, prijevoz i skladištenje. Ipak, osobe upućene u nutricionizam i dalje lan stavljaju vrlo visoko na popisu namirnica koje bi trebali konzumirati. Utjecaj omega-3 masnih kiselina na zdravlje je poznat, pa je i lan došao do položaja cijenjene namirnice koju znanstvenici svima preporučuju.

   Osim što je najbolji izvor omega-3 masnih kiselina, laneno ulje je i dobar izvor omega-6 masne kiseline. Suncokretovo i sezamovo ulje imaju više omega-6 masnih kiselina, ali uopće ne sadrže omega-3 masne kiseline. Laneno ulje sadrži 45-60% omega-3 masne kiseline (alfa linolenska kiselina – ALK). Osim hranjivih masnoća, sjemenke lana sadrže i druge hranjive tvari zbog kojih je jedenje cijelih sjemenki bolje od konzumacije ulja. Lanene sjemenke sadrže visokokvalitetni protein. Lanene sjemenke su bogate vlaknima. Zbog kombinacije ulja i vlakana, idealan su laksativ.

    Lanene sjemenke sadrže vitamine B1, B2 i C. Također sadrže željezo i cink, te u tragovima natrij, magnezij, fosfor, kalcij, kao i vitamin E i karoten, dvije hranjive tvari koje potpomažu metabolizam masnoća u tijelu. Lanene sjemenke su više od 100 puta bogatije fitonutrijentom ligninom nego bilo koja druga namirnica koja ga sadrži, uključujući pšenične mekinje, heljdu, raž, zob i soju. Lignini se u zadnje vrijeme puno istražuju zbog mogućih antikancerogenih svojstava, pogotovo kod raka dojke i debelog crijeva. Čini se da lignini ispiru višak estrogena iz tijela, smanjujući time mogućnost nastanka raka povezanog sa lučenjem estrogena, kao što je rak dojke. Osim antikancerogenih svojstava, izgleda da lignini djeluju i protiv bakterija, gljivica i virusa.Zato što sadrže protein, vlakna, vitamine, minerale i lignine, lanene sjemenke su hranjivije od lanenog ulja. Sa nutricionističkog stajališta, itekako se vrijedi potruditi i samljeti svježe lanene sjemenke te ih posuti po salatama ili žitaricama.

   Lan je našao i primjenu u medicini i prehrani protiv raka. Dr. Johanna Budwig dobitnica raznih nagrada i žena koja je napisala mnoge knjige na temu proteina i masnoća i kako su bitni za prevenciju raka lanova ulje svrstava u skupinu veoma bitnih namirnica za tijelo, ali o tome ćemo još detaljnije kada dodjemo do pripreme tih jela.



Cvijet Lana Laneno sjeme Sjeme i ulje lana
21.02.2012.

Ćurekot (Black Seed/Nigella-Sativa)

 
     „Crno sjeme sadrži u sebi lijek za svaku bolest, osim za smrt.“- Muhammad (s.a.w.s.) prenosi Abu Hurairah. Ćurekot ( çörek otu - trava za peciva) je porijeklom iz južne i jugozapadne Azije. Raste do 30 cm sa lijepim i osjetljivim cvjetovima obično obojenim u bijelo i svijetlo plavo. plod je velika napuhana kapsula sastavljena od 3 do sedam dijelova od kojih je svaki pun sjemena. Sjeme se koristi kao začin u ishrani a ulje kao lijek. Ima jak i gorak ukus i miris. Iz ovog sjemena se hladnim cijeđenjem dobiva ulje, koje je bogato nezasićenim punomasnim kiselinama. Te kiseline su esencijalne (od životne važnosti), pa ih je uz hranu potrebno unositi u organizam.

   Danas se ćurekot uzgaja pretežno u Siriji, Iraku, Egiptu, Americi, Indiji, Pakistanu, Iranu, Grčkoj i na Kipru, obzirom da najbolje uspijeva u sunčanim predjelima. U Islamu se smatra kao jedan od najboljih lijekova što postoji. Na Istoku se tradicionalno koristi u liječenju bolesti poput astme, bronhitisa, reumatizma, upalnih stanja, kod povećanja proizvodnje mlijeka kod dojilja, za podspješivanje varenja i uništavanje crijevnih parazita. Trenutno ima 5 odobrenih patenta az liječenje kod FDA u Americi ( dijabetes, smanjenje rasta ćelija raka, poboljšanje imunog sistema, virusne infekcije, psorijaza ) i jedan u Engleskoj ( astma ).

    Kod nas je zastupljen dosta ćurekot i lako ga se može naći kako u sjemenu tako i ćurekot ulje kao i kreme za lice ali o tome ćemo više u receptima i savjetima za zdravlje. Samo naravno treba paziti da je nigella sativa a ne neka slicna biljka i da je neki renomirani prodavac. Najbolji proizvodi i najpoznatija vrsta je egipatski (Al-Baraka) ćurekot koji ima i najveću potenciju u uljima. Egipatski ćurekot je jedna od najranijih kultiviranih biljaka čovječanstva. Tek u skorije vrijeme ova biljka je opet otkrivena od strane liječnika alternativne medicine, imunologa kao i raznih farmaceutskih preduzeća.

Sjeme ćurekota Nigella sativa - biljka
21.02.2012.

Aditivi u hrani ( E )

   Znanstvenici već godinama objavljuju studije kojima upozoravaju da mnogi dodatci hrani (označeni E-brojevima) izazivaju kod ljudi sindrom hiperaktivnosti, alergijske reakcije, glavobolje ili metaboličke poremećaje. Reakcije odgovornih institucija na ta otkrića prespore su i nedostatne, a prehrambena industrija takve rezultate uglavnom ignorira. Ipak, uz pritisak javnosti, te različitih udruga za zaštitu potrošača i malobrojnih odgovornih znanstvenika, mnogi štetni dodatci hrani završili su na groblju prehrambenih aditiva.

    Aditivi su s obzirom na njihovo djelovanje svrstani u slijedeće skupine: bojila, konzervansi, antioksidansi, emulgatori, stabilizatori, zgušnjivači, tvari za želiranje, regulatori kiselosti, kiseline i lužine, tvari za sprečavanje zgrudnjavanja, tvari za postizanje klizavosti, pojačivači okusa, tvari za zaslađivanje, modificirani škrobovi, tvari za poliranje, tvari za zadržavanje vlage, tvari za tretiranje brašna, sekvestranti, učvršćivači, povećivači volumena, tvari za održavanje pjene, potisni plinovi, plinovi za pakiranje, tvari protiv pjenjenja, pomoćne tvari u procesu proizvodnje, enzimski preparati i arome.

    U svrhu zaštite potrošača i s ciljem smanjenja zdravstvenih rizika za svaki aditiv određuje se prihvatljivi dnevni unos aditiva (PDU) ili tzv. "Acceptable Daily Intake" (ADI), tj. doza za koju se smatra da je potrošač može bez štetnih posljedica unositi u organizam cijeli život. ADI se izražava u miligramima nekog aditiva po kilogramu tjelesne težine, a temelji se na rezultatima eksperimenata na životinjama u kojima se izračunavaju količine aditiva koje ne narušavaju zdravlje laboratorijskih životinja, tj. takozvani "No Observed Adverse Effective Level" (NOAEL). Te vrijednosti preračunavaju se u dnevnu dozu za ljude (ADI) tako da se obično umanjuju sto puta. Time se želi povećati sigurnost i smanjiti rizik zbog prenošenja eksperimentalnih rezultata sa životinja na čovjeka (razlike u mijeni tvari), posebnosti u mijeni tvari određenih skupina (trudnice, djeca), te različitih prehrambenih navika stanovništva.

   Danas mi u Bosni i nismo pretjerano zaštićeni od tih proizvoda jer i većina kojih se morala riješiti Evropa je završila kod nas na Balkanu. Kasnimo bar 10 godina što se tiče standarda proizvodnje i korištenja zabranjenih supstanci. Ovdje cemo navesti one za koje se zna da su štetni i kancerogeni i koje trebamo izbjegavati. Nažalost, osim "ozakonjenih" aditiva, hrana je natopljena i drugim štetnim tvarima koje nastaju prilikom priprave hrane (npr prženjem krumpira nastaje neurotoksin akrilamid u koncentracijama i do 8000 puta većima od dopuštenih), tvarima koje nameće industrijska poljoprivreda (npr pesticidi), ili tvarima koje migriraju u hranu iz plastične ambalaže (poliklorirani bifenili, semikarbazidi). Taj kemijski arsenal, zajedno s E-brojevima, mijenja sastav, ali i cijenu hrane. Stoga javnost ima pravo na svaku informaciju i svako upozorenje. Informiranjem javnosti ostvaruje se demokratsko načelo "right-to-know", a upozoravanjem podupire se europsko načelo opreznosti ("better-safe than-sorry).

21.02.2012.

Prirodni lijekovi

   Priroda je puna zdravih preparata, a to znaju i u farmaceutskoj industriji pa gotovo 60 % od 150 najčešće propisanih lijekova u Americi sadrže bar jedan biljni sastojak kao aktivni sastojak. Od davnina se znalo da u prirodi postoje biljke koje svojim ljekovitim svojstvima pomazu ljudima pri savladavanju određenih bolesti i problema. Većina lijekova koji se koriste danas su razvijeni zahvaljujući istraživanjima upravo tih biljaka i praćenjem njihovog djelovanja na životinje zaražene raznim bolestima. Upravo te aktivne komponente u lijekovima koje su dobijene iz biljaka su to što pomaže našem tijelu da se izbori sa bolestima, međutim problem je u tome što u današnjim lijekovima mi imamo pored tih nama potrebnih supstanci i dodatne gluposti i otrove koje stete nasem organizmu a uopšte nam nisu potrebne.

   Ljudsko tijelo nije naviklo i ne zna se bas dobro nositi sa kombinovanim lijekovima i preparatima, pa čak i hranom koja je sastavljeni od kompleksnih sastojaka. Tijelo je naviklo na jednostavne formacije i to je ono sto njemu treba a ne kombinacija nekih 100 sastojaka od kojih nam je potreban samo jedan u datom trenutku. Osnova za dobar i zdrav život je preventiva. Mi ne možemo puno toga uraditi jer je velika većina svega kontaminirana nekim bespotrebnim otrovima ali se bar možemo upoznati sa osnovnim sastojcima koji su potrebni našem organizmu za pravilno funkcionisanje.

   Daleko smo otišli od prošlosti i jednostavne prehrane i došli do kompleksnosti današnjice u kojoj je gotovo nemoguće prpbrati pravi proizvod od hiljada ponuđenih na tržištu. Kada pogledate malo bolje šta jedemo danas nije ni čudo što nam se dešavaju razna oboljenja u organizmu. Hrana je puna sastojaka i otrova koji nisu dobri za naše tijelo. Veoma je teško danas izbjeći to sve pogotovo u zemljama poput naše jer mi smo još uvijek daleko od evropskih proizvodnih uslova koji su i zabranili većinu najštetnijih sastojaka. Kod nas to međutim nije slučaj i velika većina ljudi pojma nema ni šta jede ni šta se nalazi unutra.

   Pokušaćemo preko ovog bloga navesti većinu zdrave hrane i sastojaka iz nje koji su korisni za naš organizam kao lijek i koji pomažu u oporavku našeg tijela. Nadam se da će sve ovo pomoći ljudima da vide ustvari u kakvoj smo mi opasnosti i da se informišu bar ono osnovno kako bi pomogli sebi a i svojoj djeci. Naš organizam je jedna velika mašina spremna na borbu sa većinom štetnih sastojaka, međutim danas smo toliko izloženi tim otrovima da je tijelo konstantno prepuno kancerogenim materijama i slobodnim radikalima koji se zadržavaju u tijelu jer mu mi ne pomažemo da ih izbaci. Kroz postove na ovom blogu moći ćete se informisati o svemu pojedinačno počevši od prevencije bolesti tako što ćemo unositi zdrave i potrebne sastojke u naš organizam i pomoći mu u borbi, pa i korištenju tih povoljnih sastojaka za bolesti kojima je tijelo već pogođeno.

21.02.2012.

Povratak prirodi

   U današnje vrijeme sve teže i gore situacije u svijetu suočavamo se sa raznovrsnim problemima koji utiču na naše zdravlje. Prehrana je dovedena na neke kompleksne nivoe praveći probleme našem organizmu koji nije naviknut da se bori sa tako kompleksnom hranom i bespotrebnim dodacima.

   Daleko smo otišli od jednostavnog hranjenja prirodnom hranom i prirodnim sastojcima. Danas u modernom svijetu gdje je većina tih po zdravlje opasnih aditiva stavljena pod kontrolu i regulisana mi se tek suocavamo s tim problemom jer naše firme i hrana koja dolazi na naše tržište je toliko prepuna sranja da je to tesko i povjerovati. Nekada se fakat zapitam a da li je moguce nagurati toliko sastojaka u jednu cokoladicu ili keks, da li je potrebno toliko otrova u zemlji i zraku da bi biljke rasle brze i naprednije a o mesu i da ne pricam kakvog je porijekla, odakle li dolazi i cime se hrane te zivotinje.

    Na ovom blogu će se davati objašnjenja o pojedinacnim sastojcima koje treba izbjegavati, kako vratiti tijelo u ravnotežu jednostavnom hranom iz prirode i da pokušamo da pojednostavimo cjelokupnu situaciju i da malo pojasnimo čitaocima koji nisu upoznati sa ovom temom. Toliko za uvod nadam se da cemo svi zajedno raditi na ovu temu jer smatram da ce biti zanimljiva velikoj većini koja dođe u kontakt s ovim blogom. Vaš Herbalist.

Prirodni lijekovi za sve bolesti